petak, 31. prosinca 2021.

J.R.R. Tolkien: Gospodar prstenova

 

                                                        Photo by Levi Bare on Unsplash

Za kraj ove godine odlučila sam se za najveći zalogaj za ovaj mali blog. Radi se o knjizi koja je po mom mišljenju jedno od najboljih djela svjetske književnosti, o Tolkienovu Gospodaru prstenova.
Mislim da su bilo kakvi uvodi ovdje izlišni, svi mi znamo za Gospodara prstenova, bilo da smo čitali knjigu ili gledali filmove (jednom ili više puta). O Gospodaru su napisane knjige i knjige što sada mene i moj skromni blog stavlja pred veliku zadaću za koju ne znam jesam li joj dorasla.
Knjigu sam sada pročitala treći put i u ovom trećem čitanju ona za mene nije nimalo izgubila svoju svježinu i zanimljivost. Štoviše, čini mi se da svakim čitanjem u njoj otkrivam sve više dubine.
O Gospodaru prstenova ne treba puno pričati, treba ga čitati. Ovaj moj post, svojevrsni je moj dnevnik čitanja i u njemu sam izdvojila neke od dijelova koji su me se najviše dojmili.
Ovo je priča o životu. Zato ju volimo. Ne moramo puno analizirati i filozofirati, mi ju prepoznajemo: to je priča o svakome od nas.
O životu i njegovoj krhkosti i prolaznosti.

-Ali to nije vaš Shire- reče Gildor- Ovdje su prebivali i drugi prije hobita i drugi će prebivati kad hobita više ne bude. Oko vas je na sve strane svijet, vi se možete ograditi od njega ali ga ne možete zauvijek isključiti.

O pravdi.

Mnogi koji žive zaslužili su smrt. A neki koji umiru zaslužili su život. Zar im ga možeš dati? Zato nemoj biti tako revan u izricanju smrtnih osuda. Jer čak ni najveći mudraci ne mogu sagledati sve ciljeve.
 

O srahu koji svi osjećamo gledajući kako se u svijetu događaju strašne stvari.

-Da se to bar nije dogodilo u moje vrijeme- uzdahne Frodo.
-To i ja kažem- reče Gandalf- i svi oni koji dožive ovakvo vrijeme. Ali nije na njima da o tome odlučuju. Na nama je samo da odlučimo što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano.

O našoj nestalnosti s kojom se moramo svakodnevno boriti.

Jer vi još ne poznajete snagu svoga srca i ne možete predvidjeti na što će svaki od vas naići na ovome putu.
-Nevjeran je onaj koji kaže zbogom kad se na putu smrkne- reče Gimli.
-Možda- potvrdi Elrond- ali neka se ne zariče da će hodati po tami onaj koji nije vidio noć kako pada
-Ipak, zadana riječ može okrijepiti pokolebano srce-opet će Gimli.
-A može ga i slomiti- reče Elrond- Nemojte gledati predaleko naprijed!

O potpuno neočekivanoj i neobjašnjivoj ljudskoj snazi i volji da se odupre zlu koje izgleda nepobjedivo. 

Očajanje ili ludost?-ponovi Gandalf- Nije to očajanje, jer očajanje obuzima samo one koji nimalo ne sumnjaju u propast na kraju. A mi nismo takvi. Mudrost je uočiti što je nužno pošto su odvagnute sve druge mogućnosti, iako se to može učiniti i ludošću onima koji se hvataju lažne nade. Pa dobro, neka nam ludost bude veo, koprena pred očima Neprijatelja! Jer on je silno mudar i točno mjeri sve na vagi svoje zlobe. Ali jedina mjera za koju on zna jest žudnja, žudnja za vlašću, a sva srca prosuđuje po sebi. Njemu ne bi nikad palo na pamet da će se itko odreći toga, da ćemo mi, domogavši se Prstena poželjeti da ga uništimo. Ako to doista želimo, pomrsit ćemo mu račune.

O nadi.

Ja ništa ne proričem jer je sad svako proročanstvo uzaludno: s jedne strane leži tama, a s druge samo nada.

Tu su i vilenjaci, bića koja žive u skladu s prirodom i koji utjelovljuju veliku mudrost. Ona nije nedohvatljiva, ona je ukorijenjena u realnosti i zato su ponizni.

Vilenjaci malokad daju nepromišljene savjete jer je savjet opasan dar, čak i kad ga mudrac daje mudracu, a svi putovi mogu završiti na stramputici.

Oni žive dugo i mnoge su stvari vidjeli, zato prepoznaju događaje.
Zapravo se ni u čemu toliko ne ogleda moć Gospodara tame koliko u otuđenosti koja dijeli sve one koji mu se još odupiru.

Ne odbacuju lakomisleno tradiciju.
Samo nemojte prezirati pučke predaje što su doprle do nas iz dalekih godina; jer često se može slučiti da babe čuvaju u sjećanju predaju o stvarima koje su nekoć i mudraci trebali znati.

Možda će netko prigovoriti da ovo ipak nije knjiga o životu. To je bajka. Jer Frodo je na kraju uspio i u Međuzemlju je zavladao mir. Pa ipak, ako zaista čitamo i uživamo u ovoj knjizi onda smo prošli kroz osjećaje straha, neizvjesnosti i prihvaćanja mogućnosti lošeg ishoda kroz koji prolaze svi likovi.

Možda će uskoro doći vrijeme kad se nitko neće vratiti- reče joj on.- Tada će trebati biti hrabar bez slave jer se nitko neće sjećati junaštava počinjenih u posljednjoj obrani vaših domova. Pa ipak, ta junaštva neće biti ništa manje vrijedna zato što ih nitko neće slaviti.

Ti osjećaji neizvjesnosti i straha od negativnog ishoda poznati su nam, a možda smo i upznali osjećaj spoznaje da niti najgori ishod nije naš konačni kraj.

Visoko iznad Ephel Duatha na zapadu noćno je nebo bilo još mutno i blijedo. Ondje, među ostacima oblaka iznad tamnog i visokog vrha u gorju, Sam opazi bijelu zvijezdu kako načas zatreperi. Ljepota njena zgodi ga u srce dok ju je gledao iz ovog pustog kraja, i vrati mu se nada. Jer kroz glavu mu promakne, poput koplja, bistra i hladna, misao da je Sjena na kraju krajeva tek nešto sitno i prolazno: ima svjetla i uzvišene ljepote što će zauvijek ostati izvan njena dohvata.

Zato je to priča o svima nama. Jer Frodo je bio sasvim običan i ni po čemu poseban, a spasio je Međuzemlje. Ona nas izaziva da bar na trenutak pomislimo: tko zna što bi se dogodilo da ja prihvatim svoj prsten i krenem prema Mordoru nošen samo nadom koja se čini kao ludost?

Tolkien ide korak dalje od sretnog kraja. Život se nastavlja i vrijeme je neumoljivo. Priča završava rastankom prijatelja.

Neću vam reći: ne plačite, jer nisu sve suze za zlo.

Zadnje rečenice knjige su za mene potpuno iznenađujuće. Svjedočili smo prijelomnom događaju za Međuzemlje velikim junaštvima i žrtvama i mnogim mudrostima. A sve završava ovim jednostavnim riječima:
Jašući dalje, spazi unutra žuto svjetlo i vatru; večera je bila spremna i čekala ga. Ruža ga uvuče unutra, posjedne na njegovu stolicu i metne mu malu Elanor u krilo.
Sam duboko uzdahne i reče:
-E pa, vratio sam se.

To je razlog zašto ima smisla kroz vatru i vodu otići do Mordora i natrag: zbog budućnosti našeg djeteta. Chesterton je to izrekao ovako:

Pravi vojnik se ne bori zato što mrzi onoga ispred sebe već zato što voli one koji su iza njega.

 
Bez obzira odlučite li pročitati Gospodara prstenova prvi put ili ga ponovno uzeti u ruke nadam se da ćete u njemu pronaći nadahnuća za svoj život: da prihvatite hrabro užasan teret koji život stavlja pred vas kao što je Frodo učinio, da budete vjerni i odani poput Sama, zaigrani bezbrižni a ipak vjerni i ozbiljni kada situacija to traži poput Merryja i Pipina, da znate čuti i onoga s kojim se ne slažete kao što su učinili Legolas i Gimli, da postanete ono za što ste rođeni kao Aragorn, da shvatite da nikad nije kasno skrenuti s krivog puta kao Boromir, i da budete mudri i ponizni poput Gandalfa.
Uz te misli želim vam svima sretnu i blagoslovljenu novu 2022. godinu!

Nema komentara:

Objavi komentar

Jevgenij Vodolazkin: Lavr

U različito vrijeme imao je četiri imena. To se može smatrati prednošću, jer je ljudski život raznorodan. Zna se dogoditi da njegovi dijelo...