George MacDonald: Princeza i goblin

Bila jednom jedna mala princeza koja-
"Ali gospodine pišče zašto vi uvijek pišete o princezama?"
"Zato što je svaka djevojčica princeza."
"Učinit ćete ih taštima ako im to kažete."
"Ne ću, ako razumiju što sam time htio reći."
"Pa što ste onda željeli reći?"
"Na što Vi mislite kada spomenete princezu?"
"Na kraljevu kćer."
"Dobro dakle, svaka je djevojčica princeza, i ne bi bilo potrebno ništa o tome govoriti, kada ona ne bi stalno bila u opasnosti zaboraviti svoj položaj, i ponašati se kao da je izrasla iz blata. Viđao sam male princeze koje su se ponašale poput djece lopova i lažljivih prosjaka, i stoga im je potrebno govoriti da su princeze. I upravo zato, kada pričam ovakvu priču, volim ju ispričati o princezi. Tada mogu bolje izraziti ono što mislim, jer joj tada mogu dati svaku onu prekrasnu  stvar što želim da ju ona ima."

 Povremeno provedem određeno vrijeme pretražujući na internetu preporuke dječjih klasika u potrazi za dobrom literaturom koju bih mogla čitati svojoj djeci. Te me pretrage vrlo često podsjete na neka drage knjige koje sam čitala kao dijeta, a povremeno naiđem na neku novu knjigu. Tako sam u nekoliko navrata pročitala preporuku za knjigu Princeza i goblin. Radi se o knjizi koja je u engleskom govornom području klasik koji su čitale mnoge generacije jer je objavljena 1872. U Hrvatskoj, ova knjiga, unatoč svojoj velikoj vrijednosti nije uopće poznata jer je svoje prvo izdanje doživjela tek prije nekoliko godina.
Nakon što sam pročitala što su o knjizi i autoru rekli C.S.Lewis i G.K.Chesterton, požurila sam u knjižnicu kako bi se i sama uvjerila u njezinu vrijednost.
 

 "Ali na izvjesni osobit način, ja svakako mogu posvjedočiti o knjizi koja je imala presudan utjecaj na cijeli moj život i koja mi je pomogla da stvari vidim na jedan određeni način od samoga početka, Od svih priča što sam ih ikada pročitao...ona ostaje najstvarnija, najistinitija, u doslovnom značenju fraze- najsličnija životu. Naslov joj je Princeza i goblin, a napisao ju je George MacDonald."

                                                                                                            G.K. Chesterton

 

"Georgea MacDonalda smatram svojim učiteljem: doista, mislim kako nikada nisam napisao knjigu u kojoj nisam koristio navode iz njegovih djela."

                                                                                                    C.S. Lewis

 

George MacDonald bio je Škot, i protestanski pastor. Imao je jedanaestero djece i napisao je velik broj dječjih romana. Živio je u 19. stoljeću i smatra se  začetnikom fantsy žanra u književnosti, Princeza i goblin je jedno od njegovih najpoznatijih djela. Radi se o knjizi za djecu, a sam autor o svom pisanju kaže sljedeće:

 

"Ja pišem, ne za djecu, već za one djetinjeg srca, imali oni pet, ili pedeset, ili sedamdeset pet godina."

 

Radnja romana zbiva se u nekoj kraljevini u planinama, u kojima u dubini žive goblini mračna i čudna stvorenja koji pokušavaju oteti Irenu, osmogodišnju princezu koja živi u kući na površini zemlje. Planove goblina remeti hrabri dječak, rudar Curdie.
S obzirom na to da imam sinove, mislila sam da im priča o princezi neće biti toliko zanimljiva, ali kada sam sama pročitala knjigu uvidjela sam koliko sam se prevarila. Jedan od meni najupečatljivijih i najdražih likova u knjizi je upravo dječak Curdie. Mislim da  nisam pročitala niti jednu bajku ili dječju knjigu u kojoj su tako lijepo ocrtane poželjne osobine koje želimo razviti odgajajući svoje sinove, a opet bez moraliziranja i nepotrebne ozbiljnosti. Curdie je izvanredno hrabar, i ne boji se goblina, a zanimljivo, njegova hrabrost dolazi od izrugivanja goblina smiješnim rimama kojih se oni groze. On je odan, pošten i spreman priznati pogrešku... 

 

Cijelo je to vrijeme Curdie morao žaliti, bez prilike da to prizna, što se ponašao onako neljubazno prema princezi..(...) Ovdje bih htio primijetiti, radi dobrobiti svih prinčeva i princeza općenito, kako je nisko i prijezira vrijedno odbiti priznati krivicu, pa čak i pogrešku. Ako je istinska princeza pogriješila, ona se uvije osjeća nelagodno , sve dok ne dobije priliku od sebe odbaciti neprilično ponašanje govoreći : "Ja sam to učinila; a voljela bih da nisam; i žao mi je što sam to učinila." Pa vidite, opravdano je pretpostaviti kako Curdie nije bio tek običan rudar, već također i princ. Mnogi su takvi primjeri bili zabilježeni u povijesti svijeta.

 

 Autor je pripovjedač, i povremeno zaustavlja pričanje kako bi dao moralnu prosudbu i objašnjenje nečega što se događa, kao što to često možemo kasnije susresti kod C.S.Lewisa u Kronikama iz Narnije. Ta zaustavljanja i komentari, slični su onima što ih brižni roditelj daje pričajući ili čitajući djetetu priču. Cijela je knjiga napisana tako prirodno i lijepo da lako sjeda u umove i srca svojih slušatelja. Pa iako je puna životnih pouka (u obliku komentara autora, kao i dijelova same radnje) ne ostavlja dojam usiljene didaktičnosti nego je vrlo privlačna i životna.
Moram priznati da sam zbog toga i sama uživala čitajući ovu knjigu. Prepoznavanje starih i vječnih istina u dječjoj bajci dalo mi je osjećaj spokoja i opuštenosti. Podsjetila sam se kako je naša iskonska potreba za pričanjem i slušanjem priča zapravo način na koji podsjećamo sami sebe i učimo djecu o tome što je život i što je u njemu važno.

 

Pustolovina ovoga dana se, međutim nije odvila poput jučerašnje, iako je poput nje počela; i uistinu, današnji je dan rijetko nalik jučerašnjem, samo kad bi ljudi htjeli opažati razlike- čak i kada kiši.