Jan Guillou: Trilogija o templarima
Glavni junak trilogije o templarima Arn Magnusson, živi na području današnje Švedske u 12. stoljeću. U tri knjige pratimo Arnov život. U prvoj knjizi Put u Jeruzalem saznajemo o njegovom rođenju i o tome kako je odgojen u cistercitskom samostanu, te kako ga je slijed političkih događaja doveo do toga da otputuje kao križar u Svetu zemlju. U drugoj knjizi, Vitez templar, pratimo Arna kao templara u Svetoj zemlji. Nakon odsluženja svoje kazne Arn se vraća kući odlučan da "sagradi mir", o čemu piše treća knjiga, Kraljevstvo na kraju puta.
Da me životne okolnosti nisu natjerale na dugo mirovanje u kojem nisam pri ruci imala drugih knjiga, moram priznati da bih vjerojatno ostavila knjigu negdje na prvih 100 stranica. Naime, na početku me je dosta odbio način pisanja, izrazi koji su korišteni, osobito kada se radi o robovima dosta su grubi i na početku mi je knjiga ostavila dojam proste i jeftine knjige koja gleda na čovjeka kao na roba niskih strasti. Međutim kako sam odmicala dalje, knjiga je postala bolja i kvalitetnija, i taj dojam je potpuno iščezao kada se radnja premjesti u cistercitski samostan. Nakon čitanja cijele trilogije, moje je tumačenje da je grubost na početku služila kako bi ocrtala sveukupnu atmosferu poganstva koja je u to vrijeme i dalje značajno vladala tim područjem. Kasnije mi se jako svidio opis cistercitskog samostana, opis i način obrazovanja mladog Arna, a posebno je duhovito opisana epizoda prvog izlaska mladog Arna iz samostana. Većina knjige u detalje prati Anrovo obrazovanje u cistercitskom samostanu, te napredak koji dolazi s tim obrazovanjem, te postavlja neka i danas aktualna pitanja poput: što sve podrazumijeva potpuno obrazovanje i kako se to promijenilo u suvremenosti: što ima bezvremensku vrijednost, a što je vrijedno modernizirati, i na koji način?
U drugom dijelu Arn je vitez templar u Svetoj Zemlji, i biva svjedok i sudionik mnogih poznatih bitaka i događaja te upoznaje i sprijateljuje se sa samim Saladinom. Meni je ovo najdraži dio trilogije. U ovom dijelu Arn postaje zreo čovjek i pratimo njegovo djelovanje u Svetoj Zemlju. Arn ovdje utjelovljuje sve poželjne osobine kreposnog čovjeka: trpi veliku strogoću i asketizam templarskog reda, poštuje ljude, čak i one s kojima ne dijeli vjeru i to se najbolje vidi u njegovom odnosu prema beduinima i Saladinu. Najljepši je dio prijateljstvo sa Saladinom: na početku ono započinje samo čašću, jer se obojica pridržavaju svoje riječi, zatim se nastavlja poštovanjem, divljenjem i na kraju završava iskrenim prijateljstvom koje nadilazi razlike, istovremeno poštuje svoje i tuđe, te na kraju ima mnoge pozitivne posljedice na živote mnogih ljudi i na sam tijek rata.
U posljednjem dijelu, Arn se vraća kući s namjerom da "izgradi mir". Tu se ponovno susreće s nekim starim problemima, ali i starim prijateljima, te pokušava donijeti svojoj domovini sve ono što je naučio u svom putovanju kako bi donio blagostanje i mir.
Kada sam završila knjigu bila sam stvarno tužna što je završila, i osjećala sam se kao da se rastajem s dobrim prijateljem, Napisan je još jedan nastavak: Arnovo naslijeđe, ali meni on nije ni izdaleka toliko dojmljiv kao trilogija.
Knjiga mi se svidjela jer, osim zanimljive radnje i živopisnih i dojmljivih likova, osjećam iskrenost autora. Čini mi se, da je temi pristupio s poštovanjem, i tako je pisao o razdoblju, ljudima i katoličkoj Crkvi. U današnjem dobu mnogi od nas imamo unaprijed određene stavove i često ne želimo ili se bojimo priznati onima kojima se sa svime ne slažemo, ono u čemu su ipak u pravu i mogu obogatiti naš svijet. Čini mi se da je na tom području možda najznačajniji iskorak ove knjige. Iako nisam upoznata s osobnim mišljenjima i stavovima autora, iz onoga što sam pročitala o njemu, on se smatra socijalistom (prema tekstu na Wikipediji), međutim, iako se osobno ne bih složila sa svime što je napisao o Crkvi i sa svim teološkim promišljanjima, mislim da pokazuje značajnu količinu obrazovanja i poštovanja kada piše o tim temama. Kao što je ocrtao odnos poštovanja i prijateljstva među pripadnika dva potpuno različita svijeta Arna Magnussona i Saladina u drugom dijelu, tako je i on sam u ovim djelom postavio temelje za izgradnju takvog društva. To je ono što mi se jako svidjelo i mislim da ovu knjigu čini vrijedom čitanja.
