tag:blogger.com,1999:blog-60534810684898006712024-03-13T09:32:59.869-07:00Svijet knjigaLalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.comBlogger19125tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-16208311179526887152024-02-22T06:04:00.000-08:002024-02-22T06:09:06.132-08:00Tea Agejev: Jasna slika ljubavi<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGYEoSXpKwU7T4mA_wZZ3bhiH6qT5dC17JObOW0W-GIi78eycCa-l7KwUfEydW89_OKZ-2XKg6Cc8aiM8nTG9l7phNAzCeUsHDaTeytib3bVvv-VuvAKsHyu79Ev3TQU9kxTBcja9MK4TQZLVOY3teAp5-tjThQSRVZZrpP26JTi0GFlw9YwYhk_v1Ibfo/s4160/IMG_20240222_114503_137.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4160" data-original-width="3120" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGYEoSXpKwU7T4mA_wZZ3bhiH6qT5dC17JObOW0W-GIi78eycCa-l7KwUfEydW89_OKZ-2XKg6Cc8aiM8nTG9l7phNAzCeUsHDaTeytib3bVvv-VuvAKsHyu79Ev3TQU9kxTBcja9MK4TQZLVOY3teAp5-tjThQSRVZZrpP26JTi0GFlw9YwYhk_v1Ibfo/s320/IMG_20240222_114503_137.jpg" width="240" /></a></div><p></p><p>Kada sam otvarala ovaj blog, nisam ni pomišljala da ću uskoro imati čast
predstaviti i knjigu svoje drage prijateljice. Tea i ja zajedno pijemo
kave, pokretale smo neke projekte i redovito ju zovem kada trebam
raspetljati neki životni čvor, kada trebam maminski savjet ili samo
nekoga da me malo posluša i utješi. Ne mogu se suzdržati da se ne
pohvalim: čitala sam o Jasni još dok nije bilo kraja i dok tekst nije
bio uređen, dok sve još nije bilo ovako reprezentativno, zamotano u
lijepe korice s privlačnom naslovnicom. A roman me i tada osvojio na
prvi pogled. Odnosno na prve redove ili možda točnije na prvu sliku:</p><p><i>Hodala je po plićaku, more se pjenilo na jesenskom vjetru i brčkalo
misli koje je pokušavala razbistriti gazeći velike hladne oblutke.</i></p><p>Sjećam se, kada sam pročitala cijelo prvo poglavlje i pomislila: "Ovo je
tako dobro! Nisam znala da Tea tako dobro piše". Onda sam pročitala i
sve ostalo u jednom dahu. Morala sam još neko vrijeme čekati za kraj,
ali i to je ubrzo došlo. Popile smo još neke kave i izmijenile duge
glasovne poruke u komentiranju rukopisa kroz što sam još bolje upoznala
Teu i shvatila njezinu viziju ove knjige koju sada držim u ruci.<br />Zapravo,
držala sam ju u ruci već prije Božića, ali nekako mi je bilo teško
napisati osvrt na knjigu koja je došla iz tako velike blizine. Čitati
ovu knjigu za mene je malo kao da sam s Teom na kavi i slušam njezin
glas kako dolazi, ovaj put kroz neke druge, nepoznate priče.</p><p>Zbog toga sam sigurno pristrana, ali to ne znači da svim svojim
čitateljicama ne mogu od srca preporučiti da pročitaju ovu knjigu.
Dapače!</p><p>Tea kaže da je napisala roman u želji da nama mamama s malom djecom,
koje je društvo zaboravilo, daruje štivo koje se lako čita između
mijenjanja pelena i izlaska u park, a da opet bude kvalitetno. Jer nije
svejedno što čitamo i knjiga nije vrijednost sama po sebi.</p><p>Teško je napisati lako štivo a s kvalitetnom porukom.<br />Pisati o
ozbiljnim životnim temama, teškoćama u braku, otvorenosti životu,
životnim i financijskim teškoćama a da kažeš sve što trebaš a ne
previše. </p><p>Nije lako pisati ispravno o teškim temama a moći još to začiniti sa
žličicom humora, baš onakvog pravog, da te drugi, dok čitaš pitaju, što
je sada tu smiješno, jer ne možeš prestati hihotati.</p><p>Nije lako pričati o vjeri i životnim odabirima bez dociranja a da opet svi zatvore knjigu obogaćeni poukom.</p><p>Tea je sve to uspjela. Piše s lakoćom; slike i događaji se nižu velikom
brzinom, radnja je konkretna i pokretljiva. Tko se još neće nasmijati
kada čuje Jasnine kolegice s pošte i "<span class="hascheck-error" data-error-id="0">malomištansku</span>
ćakulu". A opet, svi ćemo razumjeti i previranja u braku i obitelji,
potragu za smislom i istinom, životne teškoće i radosne trenutke koji se
u ovom romanu neprestano isprepliću.<i> </i></p><p>Tea je spretno povezala otočku jednostavnost malog mjesta i umjetničku
profinjenost velikog Beča i sve upakirala u jedan bombončić, koji će
vas, iako je isprva vrlo sladak i sočan, dovesti do promišljanja o
velikim i ozbiljnim temama.<i> </i>Tako sam i ja uživala i razmišljala sva svoja tri čitanja Jasne slike
ljubavi, iako moram priznati da smo Jasna i ja potpuno suprotni
karakteri, pa mi nikada do kraja nije "sjela" i često sam joj imala
potrebu poviknuti "Daj shvati već jednom!".</p><p>Ali onda na kraju se sve to nekako zaokružilo u smisao: o životu, o Jasni i o Bogu.</p><p>Zato svima preporučujem ovaj roman: da si zasladite dan, da se opustite,
da se zapitate i da se ispunite zahvalnošću. Hvala ti Tea!</p><p><a href="https://pozornica.net/jasna-slika-ljubavi/" rel="" target="_blank">Ovdje</a> dijelim Teinu web stranicu na kojoj možete naručiti knjigu.<br /><i> </i> </p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-84627236892610583882024-01-25T01:23:00.000-08:002024-01-25T01:23:46.510-08:00Alessandro D'Avenia: Bijela kao mlijeko, crvena kao krvSkoro ju nisam pročitala. Nije mi se svidio opis koji sam pročitala
negdje na internetu, kratak sadržaj. Zapravo, bile su to samo neke
okosnice radnje lišene smisla. Trebamo biti oprezni kada pišemo
recenziju knjige. Jer ako ju nismo dobro shvatili ili zapravo, ako ju
nismo shvatili uopće onda će i taj opis biti potpuno beskoristan i
bezvezan. Ovo upozorenje pišem sebi a ovu recenziju vama u nadi da sam doista
uspjela dotaknuti srž ove knjige, kao što je ona mene dotaknula.<br />Već
sam napisala da je o dobrim knjigama teško napisati dobru recenziju,
jer ako su zaista dobre onda već sve što treba piše unutra. Ni manje ni više.
Knjiga govori sama za sebe.<br />A evo zašto se meni ova knjiga toliko svidjela i što je meni rekla:<br />Svidjela
mi se jer se u moru modernih knjiga s tematikom života adolescenata
(nisam pročitala sve, naravno, ali mnoge nažalost jesam) ističe po tome
što adolescente shvaća ozbiljno. I poštuje. I uči od njih. Pritom autor
ne zaboravlja svoju zadaću odrasle osobe: podučavati, pratiti i usmjeravati.
Riječi posvete <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">s</span> prvih stranica u svjetlu cijele knjige dobivaju svoj puni smisao:<div style="text-align: left;"><i>Mojim roditeljima,</i></div><div style="text-align: left;"><i>koji su me naučili da gledam nebo</i></div><div style="text-align: left;"><i>s nogama na zemlji</i></div><div style="text-align: left;"><i> </i></div><div style="text-align: left;"><i>Mojim učenicima</i></div><div style="text-align: left;"><i>koji me svakoga dana uče</i></div><div style="text-align: left;"><i>kako da se nanovo rodim</i></div><div style="text-align: left;"><i> </i></div>Roman me se dojmio jer hrabro izaziva neke, danas u društvu, jako uvriježene ideje o tome kako izgledaju adolescentske godine, što je mladima važno, i što im treba dati. Izaziva ideju da ih se treba sakriti od patnji i teškoća, izaziva ideju da smrt treba odagnati iz života jer ga uništava i odriče mu uživanje koje se čini kao njegov jedini smisao. Izaziva ideju da adolescentima treba davati samo ono što im je lagano, što im je na prvu zanimljivo što mogu lako shvatiti. Izaziva ideju da su današnji mladi neka druga vrsta, da žive drugačije živote da nemamo veze s njima i da ništa što su ljudi stoljećima radili i razmišljali ne možemo ponuditi novijim naraštajima. Autor se tom idejom najviše bavi kroz lik profesora povijesti filozofije, Sanjara. Roman je napravljen kao svojevrsna paralela Danteovom romanu Novi život, izazivajući nas tako da primijetimo kako između mladog Dantea i Lea modernog sedamnaestogodišnjaka koji "voli sve što vole mladi" ima puno više sličnosti nego što bi čovjek na početku pomislio. Ljudskost nam je zajednička, potraga za smislom, za srećom. Imamo zajedničkog neprijatelja s kojim se svi moramo suočiti: smrt, a ljubav je ono što svakom životu od početka svijeta daje smisao.<br />Roman izaziva i ideju da roditelji nemaju što dati današnjim adolescentima i da su dobri odnosi nemogući. Prekrasno je kroz roman promatrati razvoj Leovog odnosa s roditeljima, osobito s ocem, kao i razgovor o tome kada dječak postaje muškarac.<br />Roman najviše od svega izaziva ideju da je kada imaš sedamnaest sve nekakva igra i govori nam, podsjeća nas da su osjećaji stvarni, da je život stvaran , da je smrt stvarna i da kada čak i kad imaš sedamnaest postoji poziv da nadiđeš vlastite sebičnosti, nedostatnosti i budeš tu za druge. Da život ne počinje kada nađeš stalan posao i riješiš stambeno pitanje nego da je tu, sada, upravo sada i da pred tebe postavlja zahtjeve koji se možda čine preteškima ali to je put da postaneš čovjek i da odrasteš. <br />A odrasle, koji imaju stalan posao i stabilan život izaziva da se sjete stvari koje su možda zaboravili: o tome kako su odrastali kroz grubu svakodnevicu i buru osjećaja koji su jaki kao uragan i nezaustavljivi kao smrt. Ne zato da ih prerastu i ostave sa strane kao neugodno premaleno odijelo već da ih prožive i ponesu sa sobom u život kao mudrost odrastanja.<br />To vam i ja želim; da se dok čitate ovaj roman i pratite kako Leo sazrijeva kroz svoju patnju sjetite svoje mladosti i ponovno otkrijete zvjezdano nebo koje vas je toliko radovalo kada ste imali sedamnaest.<br /><div style="text-align: left;"> </div><div style="text-align: left;"><i>Zapravo, život ti vječno kroji neko šareno odijelo po cijenu mnogih neprospavanih noći, onih što su mu ostale od drugih sašivenih života.<br />I upravo kad se osjećamo najbjednije. život nam, poput majke, po mjeri sašije najljepše odijelo.</i></div><div style="text-align: left;"><i><br /></i></div><div style="text-align: left;"><i>Malo- pomalo otkrila sam da zatvorenih očiju više vidim, da je ispod spuštenih vjeđa vidljiva sva ljepora svijeta, a ta ljepota si Ti, o Bože. Ako je tvoja želja da zatvaram oči, onda je to zato da bih bila pažljivija kad ih ponovno otvorim.</i></div><div style="text-align: left;"><i><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3VPgACt7HcbSMk_XXDQVIxR8fLyF4qyeOlZAfj6Bq-BhyLlRZxFZR_BmlA6R3T-KEYLZ4aSUATfj0R3QcN8kxczBIfNRfL-FKqJMaz62K6fQpaZ9o0ofhGAQ2CqdxksZ8aOrNjCi5qoFu9R3lmM4sCcX5uK2K9jyUshVDvSkKcb5kcuGx1zjOi7uQjIMp/s2839/pexels-sirirak-boonruangjak-907274.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1776" data-original-width="2839" height="347" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj3VPgACt7HcbSMk_XXDQVIxR8fLyF4qyeOlZAfj6Bq-BhyLlRZxFZR_BmlA6R3T-KEYLZ4aSUATfj0R3QcN8kxczBIfNRfL-FKqJMaz62K6fQpaZ9o0ofhGAQ2CqdxksZ8aOrNjCi5qoFu9R3lmM4sCcX5uK2K9jyUshVDvSkKcb5kcuGx1zjOi7uQjIMp/w556-h347/pexels-sirirak-boonruangjak-907274.jpg" width="556" /></a></div></i><span style="font-size: xx-small;"><span style="-moz-box-align: unset; -moz-box-direction: unset; -moz-box-flex: unset; -moz-box-ordinal-group: unset; -moz-box-orient: unset; -moz-box-pack: unset; -moz-float-edge: unset; -moz-force-broken-image-icon: unset; -moz-orient: unset; -moz-text-size-adjust: unset; -moz-user-focus: unset; -moz-user-input: unset; -moz-user-modify: unset; -moz-window-dragging: unset; -webkit-line-clamp: unset; -webkit-text-fill-color: unset; -webkit-text-security: unset; -webkit-text-stroke: unset; accent-color: unset; animation-composition: unset; animation: unset; appearance: unset; aspect-ratio: unset; backdrop-filter: unset; backface-visibility: unset; background-blend-mode: unset; background: unset; baseline-source: unset; block-size: unset; border-block: unset; border-collapse: unset; border-end-end-radius: unset; border-end-start-radius: unset; border-inline: unset; border-radius: unset; border-spacing: unset; border-start-end-radius: unset; border-start-start-radius: unset; border: unset; bottom: unset; box-decoration-break: unset; box-shadow: unset; box-sizing: unset; break-after: unset; break-before: unset; break-inside: unset; caption-side: unset; caret-color: unset; clear: unset; clip-path: unset; clip-rule: unset; clip: rect(0px, 0px, 0px, 0px); color-interpolation-filters: unset; color-interpolation: unset; color-scheme: unset; color: unset; column-fill: unset; column-rule: unset; column-span: unset; columns: unset; contain-intrinsic-block-size: unset; contain-intrinsic-inline-size: unset; contain-intrinsic-size: unset; contain: unset; container: unset; content: unset; counter-increment: unset; counter-reset: unset; counter-set: unset; cursor: unset; cx: unset; cy: unset; d: unset; display: unset; dominant-baseline: unset; empty-cells: unset; fill-opacity: unset; fill-rule: unset; fill: unset; filter: unset; flex-flow: unset; flex: unset; float: unset; flood-color: unset; flood-opacity: unset; font-family: unset; font-feature-settings: unset; font-kerning: unset; font-language-override: unset; font-optical-sizing: unset; font-palette: unset; font-size-adjust: unset; font-stretch: unset; font-style: unset; font-synthesis: unset; font-variant: unset; font-variation-settings: unset; font-weight: unset; forced-color-adjust: unset; gap: unset; grid-area: unset; grid: unset; height: unset; hyphenate-character: unset; hyphens: unset; image-orientation: unset; image-rendering: unset; ime-mode: unset; inline-size: unset; inset-block: unset; inset-inline: unset; isolation: unset; left: unset; letter-spacing: unset; lighting-color: unset; line-break: unset; line-height: unset; list-style: unset; margin-block: unset; margin-inline: unset; margin: unset; marker: unset; mask-type: unset; mask: unset; math-depth: unset; math-style: unset; max-block-size: unset; max-height: unset; max-inline-size: unset; max-width: unset; min-block-size: unset; min-height: unset; min-inline-size: unset; min-width: unset; mix-blend-mode: unset; object-fit: unset; object-position: unset; offset: unset; opacity: unset; order: unset; outline-offset: unset; outline: unset; overflow-anchor: unset; overflow-block: unset; overflow-clip-margin: unset; overflow-inline: unset; overflow-wrap: unset; overflow: unset; overscroll-behavior-block: unset; overscroll-behavior-inline: unset; overscroll-behavior: unset; padding-block: unset; padding-inline: unset; padding: unset; page: unset; paint-order: unset; perspective-origin: unset; perspective: unset; place-content: unset; place-items: unset; place-self: unset; pointer-events: unset; position: fixed; print-color-adjust: unset; quotes: unset; r: unset; resize: unset; right: unset; rotate: unset; ruby-align: unset; ruby-position: unset; rx: unset; ry: unset; scale: unset; scroll-behavior: unset; scroll-margin-block: unset; scroll-margin-inline: unset; scroll-margin: unset; scroll-padding-block: unset; scroll-padding-inline: unset; scroll-padding: unset; scroll-snap-align: unset; scroll-snap-stop: unset; scroll-snap-type: unset; scrollbar-color: unset; scrollbar-gutter: unset; scrollbar-width: unset; shape-image-threshold: unset; shape-margin: unset; shape-outside: unset; shape-rendering: unset; stop-color: unset; stop-opacity: unset; stroke-dasharray: unset; stroke-dashoffset: unset; stroke-linecap: unset; stroke-linejoin: unset; stroke-miterlimit: unset; stroke-opacity: unset; stroke-width: unset; stroke: unset; tab-size: unset; table-layout: unset; text-align-last: unset; text-align: unset; text-anchor: unset; text-combine-upright: unset; text-decoration-skip-ink: unset; text-decoration: unset; text-emphasis-position: unset; text-emphasis: unset; text-indent: unset; text-justify: unset; text-orientation: unset; text-overflow: unset; text-rendering: unset; text-shadow: unset; text-transform: unset; text-underline-offset: unset; text-underline-position: unset; text-wrap: unset; top: 0px; touch-action: unset; transform-box: unset; transform-origin: unset; transform-style: unset; transform: unset; transition: unset; translate: unset; user-select: text; vector-effect: unset; vertical-align: unset; visibility: unset; white-space: pre; width: unset; will-change: unset; word-break: unset; word-spacing: unset; writing-mode: unset; x: unset; y: unset; z-index: unset;">Photo by Sirirak Boonruangjak: https://www.pexels.com/photo/white-and-red-balloons-907274/</span><span style="-moz-box-align: unset; -moz-box-direction: unset; -moz-box-flex: unset; -moz-box-ordinal-group: unset; -moz-box-orient: unset; -moz-box-pack: unset; -moz-float-edge: unset; -moz-force-broken-image-icon: unset; -moz-orient: unset; -moz-text-size-adjust: unset; -moz-user-focus: unset; -moz-user-input: unset; -moz-user-modify: unset; -moz-window-dragging: unset; -webkit-line-clamp: unset; -webkit-text-fill-color: unset; -webkit-text-security: unset; -webkit-text-stroke: unset; accent-color: unset; animation-composition: unset; animation: unset; appearance: unset; aspect-ratio: unset; backdrop-filter: unset; backface-visibility: unset; background-blend-mode: unset; background: unset; baseline-source: unset; block-size: unset; border-block: unset; border-collapse: unset; border-end-end-radius: unset; border-end-start-radius: unset; border-inline: unset; border-radius: unset; border-spacing: unset; border-start-end-radius: unset; border-start-start-radius: unset; border: unset; bottom: unset; box-decoration-break: unset; box-shadow: unset; box-sizing: unset; break-after: unset; break-before: unset; break-inside: unset; caption-side: unset; caret-color: unset; clear: unset; clip-path: unset; clip-rule: unset; clip: rect(0px, 0px, 0px, 0px); color-interpolation-filters: unset; color-interpolation: unset; color-scheme: unset; color: unset; column-fill: unset; column-rule: unset; column-span: unset; columns: unset; contain-intrinsic-block-size: unset; contain-intrinsic-inline-size: unset; contain-intrinsic-size: unset; contain: unset; container: unset; content: unset; counter-increment: unset; counter-reset: unset; counter-set: unset; cursor: unset; cx: unset; cy: unset; d: unset; display: unset; dominant-baseline: unset; empty-cells: unset; fill-opacity: unset; fill-rule: unset; fill: unset; filter: unset; flex-flow: unset; flex: unset; float: unset; flood-color: unset; flood-opacity: unset; font-family: unset; font-feature-settings: unset; font-kerning: unset; font-language-override: unset; font-optical-sizing: unset; font-palette: unset; font-size-adjust: unset; font-stretch: unset; font-style: unset; font-synthesis: unset; font-variant: unset; font-variation-settings: unset; font-weight: unset; forced-color-adjust: unset; gap: unset; grid-area: unset; grid: unset; height: unset; hyphenate-character: unset; hyphens: unset; image-orientation: unset; image-rendering: unset; ime-mode: unset; inline-size: unset; inset-block: unset; inset-inline: unset; isolation: unset; left: unset; letter-spacing: unset; lighting-color: unset; line-break: unset; line-height: unset; list-style: unset; margin-block: unset; margin-inline: unset; margin: unset; marker: unset; mask-type: unset; mask: unset; math-depth: unset; math-style: unset; max-block-size: unset; max-height: unset; max-inline-size: unset; max-width: unset; min-block-size: unset; min-height: unset; min-inline-size: unset; min-width: unset; mix-blend-mode: unset; object-fit: unset; object-position: unset; offset: unset; opacity: unset; order: unset; outline-offset: unset; outline: unset; overflow-anchor: unset; overflow-block: unset; overflow-clip-margin: unset; overflow-inline: unset; overflow-wrap: unset; overflow: unset; overscroll-behavior-block: unset; overscroll-behavior-inline: unset; overscroll-behavior: unset; padding-block: unset; padding-inline: unset; padding: unset; page: unset; paint-order: unset; perspective-origin: unset; perspective: unset; place-content: unset; place-items: unset; place-self: unset; pointer-events: unset; position: fixed; print-color-adjust: unset; quotes: unset; r: unset; resize: unset; right: unset; rotate: unset; ruby-align: unset; ruby-position: unset; rx: unset; ry: unset; scale: unset; scroll-behavior: unset; scroll-margin-block: unset; scroll-margin-inline: unset; scroll-margin: unset; scroll-padding-block: unset; scroll-padding-inline: unset; scroll-padding: unset; scroll-snap-align: unset; scroll-snap-stop: unset; scroll-snap-type: unset; scrollbar-color: unset; scrollbar-gutter: unset; scrollbar-width: unset; shape-image-threshold: unset; shape-margin: unset; shape-outside: unset; shape-rendering: unset; stop-color: unset; stop-opacity: unset; stroke-dasharray: unset; stroke-dashoffset: unset; stroke-linecap: unset; stroke-linejoin: unset; stroke-miterlimit: unset; stroke-opacity: unset; stroke-width: unset; stroke: unset; tab-size: unset; table-layout: unset; text-align-last: unset; text-align: unset; text-anchor: unset; text-combine-upright: unset; text-decoration-skip-ink: unset; text-decoration: unset; text-emphasis-position: unset; text-emphasis: unset; text-indent: unset; text-justify: unset; text-orientation: unset; text-overflow: unset; text-rendering: unset; text-shadow: unset; text-transform: unset; text-underline-offset: unset; text-underline-position: unset; text-wrap: unset; top: 0px; touch-action: unset; transform-box: unset; transform-origin: unset; transform-style: unset; transform: unset; transition: unset; translate: unset; user-select: text; vector-effect: unset; vertical-align: unset; visibility: unset; white-space: pre; width: unset; will-change: unset; word-break: unset; word-spacing: unset; writing-mode: unset; x: unset; y: unset; z-index: unset;">Photo by Sirirak Boonruangjak: https://www.pexels.com/photo/white-and-red-balloons-907274/</span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> <span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span> </span>Photo by <span class="Text_text___5YSC Text_size-inherit__DoyiI Text_size-inherit-mobile__c_MEf Text_weight-bold__eClLH Text_color-greyPlus14A4A4A__VMiOO spacing_noMargin__Q_PsJ Text_inline__oInmV">Sirirak Boonruangjak, Pexels.com</span></span><br /><i> </i><br /></div>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-31960115008891953472023-12-21T04:47:00.000-08:002023-12-21T04:47:56.376-08:00Bruce Marshall: Čudo oca Malahije<p> Moram priznati da mi je već nedostajao ovaj blog i da sam namjeravala prekinuti dulju šutnju jednim "božićnim" postom. S obzirom na to da nisam imala inspiraciju, htjela sam napisati općeniti post o knjigama koje možete darovati za Božić. A onda mi je posve neočekivano u ruke doletjela ova simpatična i dirljiva knjižica.<br />Ona se nalazi na mom popisu za čitanje već neko vrijeme i čekala sam da ju dobije neka obližnja knjižnica. Već mnogo puta sam se opekla sa visokim očekivanjima od knjiga koje sam imala nakon listanja kataloga i čitanja ponekih recenzija: knjiga izgleda zanimljivo i u svakom pogledu izvrsno, a onda, kada mi napokon dođe u ruke pitam se radi li se uopće o istoj knjizi. Zbog toga se i nisam žurila u potragu za ocem Malahijom, ali knjiga je sama došla k meni. Donijela mi ju je moja mama uz komentar da je knjiga izvrsna. Vrlo brzo, već nakon prvih desetak stranica osvojila je moje srce, oplemenila moju svakodnevicu i preko reda došla i na moj blog.<br />Otac Malahija je benediktinac koji je došao u Edinburgh poučiti svećenike gregorijanskom pjevanju. Od svih likova u svim knjigama koje sam ikada pročitala nitko nije tako brzo zadobio moje povjerenje kao otac Malahija: maleni svećenik, ponizan, milosrdan, istinoljubiv. Njegova ljubav prema Bogu i stalni život u Božjoj prisutnosti kroz sve događaje tako su nenametljivi a opet nevjerojatno inspirativni da sam se i sama počela pitati o tim stvarima u tom životu. <br />Otac Malahija zamoli Boga da premjesti kontroverznu plesnu dvoranu na vrh udaljenog otočića. On to čini jer želi da se ljudi obrate i jer vjeruje da će jedno tako očigledno čudo svima sigurno otvoriti oči za Božje postojanje. Ono što se zatim dogodi možda je u prvom trenutku šokantno, ali otkriva da je Bruce Marshall jako dobro poznavao suvremeni svijet o kojem je pisao: ljudi ne žele vjerovati svojim očima i svim silama nastoje zanijekati čudo.<br />Rijetko se događa da jedna knjiga pruži toliko toga svom čitatelju: sažetak istina katoličke vjere, privlačan primjer svetog života u liku oca Malahije, ispit savjesti, jer nužno se čovjek počne pitati i o vlastitoj vjeri u Božje intervencije u sadašnjem vremenu i na kraju toliko smijeha, jer uz sve to roman je nevjerojatno duhovit.<br />Ako ste još u potrazi za darom za nekog vama dragog knjigoljupca ili tražite knjigu s kojom ćete se ušuškati u naslonjaču za ovih hladnih popodneva a koja će vas oplemeniti i razveseliti, od srca preporučujem čudo oca Malahije.<br /><br />A ja vam od srca želim blagoslovljen Božić i sretnu novu godinu u kojoj ćemo se, nadam se, družiti s još mnogim dobrim knjigama!<br /><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjber5MqejOE-uiDa88Tvkil8wsAnnft6ib69pg24SWF_Vy57hqd_hHbPATyRp_FcLAM7CFketNG-SS4BEJtqxUK8UjWUBPCMRezRV94DBfoVkJ0eTz4VfBS0sqLCiwdf95aQ5el0QGjKnpZizSocO57Hu6GM-x0162henvGNE9KJZExLCy8TUFaPrV_ZjQ/s6000/pexels-el-jusuf-19429228.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="6000" data-original-width="4000" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjber5MqejOE-uiDa88Tvkil8wsAnnft6ib69pg24SWF_Vy57hqd_hHbPATyRp_FcLAM7CFketNG-SS4BEJtqxUK8UjWUBPCMRezRV94DBfoVkJ0eTz4VfBS0sqLCiwdf95aQ5el0QGjKnpZizSocO57Hu6GM-x0162henvGNE9KJZExLCy8TUFaPrV_ZjQ/s320/pexels-el-jusuf-19429228.jpg" width="213" /></a></div><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> <span style="font-size: xx-small;">Preuzeto sa pexels.com</span></span><br /><p><br /></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-74510843335581548182023-06-13T02:38:00.001-07:002023-06-13T02:38:50.861-07:00Corrie ten Boom: Skrovište<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWqniLiYu4yxR54yBeJCOew2UXfbwv2ZLZNY54bnCDP6KReNZUtE2CXMIzc7sal8E0j_DYlZt4VDp7blXCgFEV3cIcrzxpbtOD-tgMuy9QYM5U4swoOURash2KyQ95d_Tsu9Df5XU1vXoIhH9S6Ue3FDKq_8Ngl-Ze9UvFRAIq2a_l5VgeTSVMPW3OuA/s254/Corrie_ten_Boom_war_heroine.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="254" data-original-width="180" height="254" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWqniLiYu4yxR54yBeJCOew2UXfbwv2ZLZNY54bnCDP6KReNZUtE2CXMIzc7sal8E0j_DYlZt4VDp7blXCgFEV3cIcrzxpbtOD-tgMuy9QYM5U4swoOURash2KyQ95d_Tsu9Df5XU1vXoIhH9S6Ue3FDKq_8Ngl-Ze9UvFRAIq2a_l5VgeTSVMPW3OuA/s1600/Corrie_ten_Boom_war_heroine.jpg" width="180" /></a></div><p></p><div style="text-align: left;"> <span style="font-size: x-small;">Corrie ten Boom, izvor: wikipedia</span></div><div style="text-align: left;"><span style="font-size: x-small;"> </span><br /></div><p><span style="color: red;"><i>...iznenada sam se uplašila što bi Otac mogao reći. Bojala sam se da će reći "uskoro ćeš pronaći nekog drugog" i da će se ta neistina zauvijek ispriječiti među nama. Jer, jedan dio mene znao je da ni uskoro ni nikada neće biti nikoga drugog.<br /> Slatkasti miris cigare ušao je u sobu s Ocem. I naravno, nije rekao lažne i beznačajne riječi.<br />"Corrie " započeo je umjesto toga "znaš li što jako boli? To je ljubav. Ljubav je najsnažnija sila na svijetu i kada joj je zapriječen put to znači bol. Postoje dvije stvari koje možemo učiniti kada se to dogodi. Možemo ubiti ljubav tako da prestane boljeti. Ali tada i dio nas umire s njom. Ili Corrie, možemo zamoliti Boga da otvori novi put kojim ta ljubav može putovati. Bog voli Karela, čak i više nego ti i ako ga zamoliš, dat će ti svoju ljubav za tog čovjeka. Ljubav koju ništa ne može spriječiti, ništa uništiti. Kada god ne možemo voljeti na stari, ljudski način, Corrie, Bog nam daje svoj savršeni način"<br /> Dok sam slušala kako se očevi koraci udaljavaju niz stepenice nisam znala da mi je dao mnogo više od rješenja za ovaj teški trenutak. Nisam znala da je u moje ruke stavio ključ koji će otvoriti mnogo mračnije prostorije od ove- mjesta u kojima, na ljudskoj razini nema baš ništa što bi se moglo voljeti.<br /><br /></i></span>Ovo su riječi kojima je otac Casper tješio mladu djevojku, svoju kćer Corrie nakon što je teško povrijeđena od osobe koja je bila ljubav njezina života. Desetljećima kasnije Corrie je u svojoj biografiji prepričala ove očeve riječi. Tada su iza nje bile godine drugog svjetskog rata i 800 Židova koji su spašeni njenim posredstvom. Iza nje su bile i mjeseci u zatvoru i koncentracijskom logoru.<br />Kada razmišljam o holokaustu (a i mnogim drugim zlima koja su se dešavala i dešavaju se u svijetu) jedno od najčešćih pitanja o kojem razmišljam jest: kako nastaju junaci? Što određuje na kojoj će ćeš se strani pronaći kada se zlo pojavi u svoj svojoj jezi, veličini i okrutnosti pored koje nemamo nikakvih izgleda. Ili se barem tako čini. Kako je jedna obična urarica i usidjelica spasila 800 Židova riskirajući pritom vlastiti život? Gdje je pronašla snagu da pritom riskira i živote svojih voljenih: oca, sestara, brata, nećaka?<br /> Je li tajna u inteligenciji? Sposobnosti? Snalažljivosti? Obrazovanju? Društvenim vezama? Ili nečem drugom?<br />Čini mi se da je ovo jedna od knjiga koja nas može usmjeriti prema odgovoru na to pitanje. U njoj upoznajemo Corrie, njenu obitelj i njihov život mnogo prije nego što itko mogao zamisliti što ih čeka u budućnosti. Upoznajemo njihov običan život, majku koja se nosi sa svojim bolestima, svojeglave tetke koje žive s njima, susjede....Čini se da su svi oni u svojoj običnoj svakodnevici noseći se sa svojim teškoćama utrli put kojim, kada je zlo rata nastupilo, više nisu koračali samo svojim snagama nego ih je on sam nosio. <br />Corriena majka je umrla prije početka rata, međutim njezina uloga u svemu neprocjenjiva je i za mene vrlo poučna. Ona mi najupečatljiviji lik u cijeloj knjizi.<br /> <br /><i><br /><span style="color: red;">Kada mama nije opskrbljivala susjedstvo s kapicama i haljinicama za bebe iz svojih letećih igala, sastavljala je ohrabrujuće poruke za one koji su prikovani uz krevet u cijelom Haarlemu. Čini se da joj pritom nikada nije palo na pamet da je i ona sama prikovana uz krevet većinu svog života. <br />(...)<br />Kvaliteta života koji je uspjela voditi u tom osakaćenom tijelu bila je zaista iznenađujuća. Gledajući ju kroz tri godine njene paralize otkrila sam neke stvari o ljubavi. Mamina ljubav se uvijek pokazivala kroz lonac s juhom i košaru sa šivaćim priborom. Ali sada, kada su joj te stvari oduzete, njezina ljubav se činila jednako cjelovitom kao i prije. Mama je sjedila u svojoj stolici pored prozora i voljela nas. Voljela je ljude koje je vidjela na ulici i dalje: njezina ljubav se širila gradom, Nizozemskom, svijetom. Tako sam naučila da je ljubav veća od zidova u kojima je zatvorena.<br /></span><br /></i>Kada se Corrie kao djevojčica prvi puta susrela sa smrću, taj susret ju je ispunio paralizirajućim strahom. Riječi koje joj je uputio njezin otac mogu biti utjeha i ohrabrenje svima nama koji se borimo sa strahovima pred budućnošću, osobito kada imamo na umu da su se u Corrienom životu očeve riječi zaista i ostvarile: Corrie je, kada je to bilo potrebno u svom srcu pronašla hrabrost za mnoga velika djela, snagu da podnese smrti svojih voljenih i strahote koncentracijskog logora. Ništa od toga nije ju uništilo, naprotiv, nakon svega toga posvetila se pomaganju i rehabilitaciji onih koji su na različite načine preživjeli traume tijekom rata.<br /><i> <br /><span style="color: red;">Otac je sjeo na rub uskog kreveta. "Corrie", započeo je nježno, "kada ti i ja idemo vlakom u Amsterdam; kada ti dam tvoju kartu?". Šmrcnula sam nekoliko puta razmišljajući o tome."Zašto? Točno prije nego što uđemo u vlak."<br />"Točno tako. I naš mudri Otac na nebu zna kada ćemo mi trebati nešto. Nemoj ići brže od Njega. Kada dođe vrijeme da netko od nas umre, pogledat ćeš u svoje srce i pronaći snagu koju trebaš. Točno na vrijeme."</span></i></p><p><i><br /></i>Kada je došao rat obitelj ten Boom dobila je snagu koja im je bila potrebna za mnoga hrabra djela za koja mnogi mudriji, snalažljiviji, pametniji i obrazovaniji nisu bili sposobni.<br /><i> <br /><span style="color: red;">Otac je držao novorođenče blizu svog lica, njegova je bijela brada škakljala njegove obraščiće, gledao je u to maleno lice svojim plavim očima nevinim poput djetetovih. Napokon je pogledao pastora: "Kažete da bismo mogli izgubiti svoje živote zbog tog djeteta. Smatrao bih to najvećom čašću za moju obitelj."<br /></span><br /></i>Nitko od nas ne zna kakvu građevinu gradimo danas. I kada će nam sve ovo što se činilo sasvim običnim biti štit i snaga. Ovaj sasvim običan dan, pospremljen krevet, ohrabrujuća riječ prijatelju ili neprijatelju, hrabro podnošenje sitnih ili manje sitnih neugodnosti života, ručak skuhan s ljubavlju... Doći će dan kada će sve te stvari zasjati novim svjetlom i tada ćemo znati zašto smo to činili i ta običnost bit će nam štit i snaga u teškim danima i slava o Uskrsnuću.<br /> <br /><i><span style="color: red;">Nevjerojatna misao bocnula je moj vrat. Da li je moguće da ništa od ovoga nije nepredviđeno i slučajno; ovaj rat, zatvor u Scheveningenu, ova ćelija, sve ovo što se čini toliko uzaludno i toliko nepotrebno? Da li je moguće da je to obrazac koji nam je otkriven u Evanđeljima? Nije li Isus bio poražen tako potpuno i neporecivo kao i naša malena grupa, kao i naši maleni planovi. Ali...ako su Evanđelja uistinu obrazac Božjeg djelovanja onda je poraz samo početak. Pogledala sam u svoju pustu malenu ćeliju i upitala se koja zamisliva pobjeda može doći s ovakvog mjesta.</span><br /> <br /></i>Na kraju, još jedna mala stvar mi je zapela za oko u knjizi: veliko mnoštvo onih koji su sudjelovali u spašavanju Židova, pomoću ili samo čuvanjem tajne. Čitajući zapitala sam se: tko zna koliko je takvih ljudi oko nas danas: netko koga nikad ne primjećujemo, ili možda ona susjeda ili neka prijateljica, kolega s posla. Neki sasvim obični ljudi koje sada ne vidimo ili ne primjećujemo zbog njihove običnosti a čija će dobrota jednom zabljesnuti o osvijetliti trenutak mraka.<br />Ta misao je nekako zauzela mjesto u mom srcu i napunila ga zahvalnošću i nadom.<br />Ova knjiga priča o spašavanju Židova ali nije samo o tome: ona govori o vjeri i o tome kako se smislen život može voditi i u najobičnijim kao i najtežim okolnostima. Ona vraća nadu i radost života i zato vam svima od srca preporučujem da ju pročitate.<br /><i><br /><span style="color: red;">U Božjem svijetu nema "ako". I nema sigurnijih i manje sigurnih mjesta. Središte Njegove volje naša je jedina sigurnost. Oh, Corrie, pomolimo se da to nikada ne zaboravimo!<br /></span><br /></i>** knjigu nisam uspjela pronaći u hrvatskom prijevodu pa sam ju pročitala na engleskom jeziku (što je jezik izvornika), te sam odabrane citate u ovom članku sama prevela.<br />Prilikom pisanja ovog teksta pronašla sam da postoji hrvatsko izdanje u izdanju kuće Logos d.o.o iz Daruvara , te sam ih kontaktirala s upitom o knjizi i naručivanju iste. Ako uspijem nabaviti knjigu, obavijestit ću vas u komentarima :)<br /><i> </i></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-3842390315856526762023-04-07T05:56:00.001-07:002023-04-07T05:56:52.139-07:00Louis de Wohl: Koplje<div style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWh2meAqa9rwIW5EE1g4BkREgc0Q6uoPVhejIejC8UD0lGM26DB5peYNU11Q9XLC8j-HRYuEihQCWh84Lz7bP07SoKS-mtZ6h2oIXM7_vrdb8uwEgiAoTjcAQj6wl0xiOjabjhSK4zpujCEilpP6-5fqsGAF1T7r2QXcWbkW0CCZhUGlmekKGGval9aQ/s4160/IMG_20230405_110833_810.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4160" data-original-width="3120" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgWh2meAqa9rwIW5EE1g4BkREgc0Q6uoPVhejIejC8UD0lGM26DB5peYNU11Q9XLC8j-HRYuEihQCWh84Lz7bP07SoKS-mtZ6h2oIXM7_vrdb8uwEgiAoTjcAQj6wl0xiOjabjhSK4zpujCEilpP6-5fqsGAF1T7r2QXcWbkW0CCZhUGlmekKGGval9aQ/s320/IMG_20230405_110833_810.jpg" width="240" /></a></div><br /> </div><div style="text-align: left;"><i>Pilat odmahnu glavom. " Što bi još htjeli? Znaš Vindekse, to je prilično čudno. Čovjek je rekao da je kralj. Herod mu se narugao, no obukao ga je u bijeli plašt. Šala, naravno. Ali on ga jest obukao kao kralja. Ja sam ga smaknuo. Ali sam mu izdao pismenu potvrdu da je kralj. Ne baš da ga počastim- samo sam htio naljutiti crne halje. I naljutilo ih je to, naravno. No ja ga jesam nazvao kraljem. Sad žele da mu stavim stražu na grob, jer se boje da će mu tijelo biti ukradeno. Ali samo kraljev grob čuva straža. Čudno, zar ne?"</i></div><div style="text-align: left;"><i> </i></div><div style="text-align: left;">Možda smo cijeloga života svake Cvjetnice i Velikog Petka slušali evanđeoski izvještaj o Isusovoj muci. Možda smo se već naviknuli, možda smo zaboravila da je to priča i o nama. Zato je povremeno<i> </i>dobro pročitati neka od djela koja nam pričaju i druge dijelove priče. O ljudima koji su bili tamo. Kojima je Isus pomogao. Koje je izliječio. O onima koji su ga osudili. Koji su ga razapeli i proboli. O tome što su oni možda razmišljali tada, koje su bile njihove muke i radosti, prošlost i sadašnjost. </div><div style="text-align: left;">Jer svi ti ljudi bili su kao i mi. I mi smo zapravo oni. Jer to je naša priča. Priča o svakome od nas i susretu s Bogom koji je došao među nas.</div><div style="text-align: left;">Postoji mnoštvo djela napisano na tu temu. Među njima se kvalitetom i dubinom ističe roman Koplje, priča o rimskom časniku Kasiju Longinu, onom vojniku koji je zarinuo koplje u Krista na Križu.<br /></div><div style="text-align: left;">Dobila sam ju na dar od roditelja, negdje oko Uskrsa, a možda baš i na sam Uskrs prije osamnaestak godina. To je moja najdraža knjiga i vraćam joj se često. Gotovo svake godine prije Uskrsa ju pročitam. Hrbat joj je oštećen a stranice su požutjele od mnogih čitanja. Čudno ali nije mi dosadila iako ju znam gotovo napamet. Svakim čitanjem ponovno joj se veselim i uvijek iznova proživljavam tu priču.</div><div style="text-align: left;">Mogla bih reći da je Koplje predivno napisan roman, remek djelo ali to su već i drugi rekli.</div><div style="text-align: left;">Reći ću da je za mene Koplje sve to pa i više, jer u njemu su spremljeni i svi moji Uskrsi u kojima sam ga čitala. Spremljeni su sunčani dani, preduskrsno spremanje, neka putovanja, snovi, nadanja, bolesti i strahovi. Kroz sve te godine ovaj me je roman pratio i uvijek sam mu se rado vraćala otkrivajući u njemu uvijek novu radost Uskrsa.<br />Sjećam se, prvog čitanja: potpuno sam se udubila u priču o životu Kasija Longina, te sam s iznenađenjem u jednom trenutku shvatila da su svi ti likovi koje sam upoznala zapravo oni isti koje znam iz Evanđelja.</div><div style="text-align: left;">Bilo mi je, a to mi je i dalje, prekrasno detaljnije zaroniti u priču o Isusu i vidjeti sve ono što mi je poznato iz Evanđelja iz jednog drugog kuta, kroz pogled onih koji su dolazili u doticaj s Njime.</div><div style="text-align: left;">U ovom romanu sam Isus se pojavljuje samo u nekoliko kratkih scena. Ipak cijelo nam je Evanđelje prepričano kroz pogled i doživljaj različitih ljudi koje je dotaknuo: preljubnica, rimski vojnici, veliki svećenik Kajfa, Pilat i njegova žena Klaudija, Herod....</div>Tijekom mnogih godina, pri svakom čitanju mi je neki drugi lik privukao veću pozornost. <div style="text-align: left;">Zadnji put je to bio Pilat. Promišljala sam malo više njegovu situaciju, sve što je bilo na kocki i uspjela shvatiti taj njegov osjećaj bijega od preuzimanja odgovornosti koja će ga možda koštati svega što je postigao. Mogla sam bolje razumjeti njegovu kukavičku osudu.</div><div style="text-align: left;">Ovoga puta me najviše dotakao sam Kasije Longin. Njegova priča je toliko životna i gotovo svakodnevna: naš susret s Bogom kojemu smo krivi jer smo mu učinili zlo. Svaki puta me se toliko dojmi dio u kojem Kasije svjedoči uskrsnuću:</div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;"><i>Nešto se u njemu opiralo, ali je znao da mora ući u grob. Umrijet će naravno. No morao je ući.</i></div><div style="text-align: left;"><i>Plahte. Povoji. Veo omotan ni oko čega.</i></div><div style="text-align: left;"><i>"ovdje sam, Gospodine" reče on. "Ubij me."</i></div><div style="text-align: left;"> </div><div style="text-align: left;">I onda nakon toga slijedi proces obraćenja koji završava vapajem za milosrđem:</div><div style="text-align: left;"><br /></div><i>Nikad nije vidio Nazarećaninove oči. Bile su prekivene krvlju, tamo na Litostratusu. Bile su sklopljene u smrti na mjestu zvanom Lubanja. No te oči sada su stalno gledale u njega, u budalu koja je mislila da može pobjeći od njega skrivajući se u špilji.</i><div style="text-align: left;"><i>Tražio je od njega da ga ubije tog jutra, kad je stigla zora.</i></div><div style="text-align: left;"><i>Ali smrt nije bila dovoljna. U tome je bila tajna: smrt nije dovljna. Prvo moraš odustati od samoga sebe. Predati se.</i></div><div style="text-align: left;"><i>On uze koplje i podiže ga: "Evo moga prinosa" reče tupo "I molim te- čuješ li me- molim te za tvoju samilost i milosrđe."</i></div><div style="text-align: left;"><i> </i></div><div style="text-align: left;">Zanimljivo je pogledati kroz prozor u sunčan dan, rascvjetale voćke, zazelenjene brežuljke i pomisliti kako to proljeće istovremeno miriši po<i> </i>muci i patnji kao i po životu i slavi<i>.</i> Možda baš zato jer su oni tako blizu, puno bliže nego što bismo mi htjeli da budu. Dijeli ih možda samo jedan korak, jedan dah na Križu između muke i vječnog spasenja. Tri dana od Golgote do praznog groba.</div><div style="text-align: left;">Svima nam želim da u ovim svetim danima imamo hrabrosti prepoznati koja je naša uloga u Muci i Raspeću jer na Golgoti susrećemo Boga koji će zauvijek promjeniti naš život. I vidjet ćemo prazan grob.<br /></div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;"><i>Tada je pronašao mjesto- malu špilju s tri križa u njoj. Nisu više izgledali kao križevi. Izgledali su kao drvo. Samo drvo. Ipak, jedno je od njih bilo Drvo života.<br />(...) Gospodinov križ i križevi dvojice razbojnika. "Loše društvo, Gospodine. Nisu li te za to često optuživali? Da si u lošem društvu? Hvala Bogu na tome. Gdje bi mi svi bili da nije bilo tako?" šaptao je Kasije.</i><br /></div>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-35636139913610605392022-12-30T09:07:00.000-08:002022-12-30T09:07:25.087-08:00Charles Dickens- Božićna pjesma<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNw2qYnrkOEic-FAZOIfzzE_h8XZ3oQJ2lOQLXO8KXDjyA4f9hJZP0DwgZHi60YwG6rJI5190yhiGZZ6Bcb8Pzs-BZwoK_kpSLXoB640KCK74L2WucpD1mrWbnDMiBuHKDdnGBcjIY-p-rSdN-HcuyV3LG7EY9m2lJrYywvpf2wwtOuFJIpGfNXhebOg/s6240/alexey-savchenko-bWJhpPiHDN0-unsplash.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="6240" data-original-width="4160" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNw2qYnrkOEic-FAZOIfzzE_h8XZ3oQJ2lOQLXO8KXDjyA4f9hJZP0DwgZHi60YwG6rJI5190yhiGZZ6Bcb8Pzs-BZwoK_kpSLXoB640KCK74L2WucpD1mrWbnDMiBuHKDdnGBcjIY-p-rSdN-HcuyV3LG7EY9m2lJrYywvpf2wwtOuFJIpGfNXhebOg/s320/alexey-savchenko-bWJhpPiHDN0-unsplash.jpg" width="213" /></a></div><span> </span><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Photo by <a href="https://unsplash.com/@alexxsvch?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Alexey Savchenko</a> on <a href="https://unsplash.com/photos/bWJhpPiHDN0?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></span></span><p></p><p><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"> </span></span></p><p><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"> <i><span style="font-size: small;">Potrudih se u ovoj knjižici prizvati duha jedne Ideje, duha koji će moje čitatelje oraspoložiti- prema njima samima, jedne prema drugima, prema božićnom času, a i prema meni.<br />Neka im taj duh opsjeda kuću prijazno i neka ga nitko ne poželi odložiti s knjigom.<br />Čitateljima vjerni prijatelj i sužanj<br />Charles Dickens</span></i></span></span></p><p><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"><span style="font-size: small;">Tko još nije čuo za priču o Ebenezeru Scrooge-u, zlom škrtcu tvrda srca kojeg su na Božić posjetila tri duha i potaknula ga na promjenu života? Priča koja je doživjela toliko ekranizacija, crtića...Ja sam ju kao dijete slušala u dječjoj audio verziji i neke dijelove znam gotovo napamet.<br />Kada je nešto tako planetarno popularno uvijek je dobro imati na umu dvije stvari:da postoji važan razlog zašto je ta priča tako bliska svima nama i da godine njenog postojanja u popularnoj kulturi razvodnjavaju smisao, pa se dobro vratiti na original.<br />Što se tiče prvog razloga mislim da odgovor leži u tome da ovo djelo čini upravo ono što je umjetnost pozvana činiti. Poziv umjetnosti je istina: govorenje, pisanje, slikanje i muziciranje istine. To je nevjerojatno velik i zahtjevan poziv kojemu često mnogi od nas nisu dorasli. Često nas naša ljudskost, naši grijesi i ograničenja sprečavaju da tu Istinu u punini prihvatimo i prenesemo. Zato su i naši umjetnički pokušaji često samo polovični pokušaji njene spoznaje. Ipak, kada u svojim djelima vjerno tragamo za njome, čitatelj to prepoznaje. Naše srce prepoznaje zov Istine čak i kada naš razum to ne može objasniti.<br />Mislim da je u tome razlog planetarne popularnosti ove priče. Govori Istinu o nama: kakvi smo i što želimo, o našim bližnjima, o Božiću, i najvažnije od svega, da za nas ima nade.<br />Ovim promišljanjem nije mi bila namjera uzdići Božićnu priču i Dickensa na pijedestal koji im ne pripada već samo komentirati zašto ju toliko volimo i zašto nas dotiče. Jer iako je jedna priča o Božiću, ipak je milijune načina na koji je Božić dotakao svakog pojedinog čovjeka. Neki su vidjeli Dijete. Neki drugi samo su primijetili da je na taj dan sve drugačije. Možda će im trebati čitav život da spoznaju razlog.<br />Svi volimo Božić. I to nije samo jer razumom znamo što se dogodilo u toj noći. To je zato jer naše srce osjeća bolje nego što to možemo izreći da je to noć izravna Božjeg zahvata u naš svijet. Zbog toga vjerujemo da ima moć mijenjati srca čak i onih koje smo otpisali poput Ebenezera Scroogea.</span></span></span></p><p><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"><span style="font-size: small;">Božićna pjesma je postala tako neizostavan dio naše kulture da bi bila prava šteta znati ju samo iz crtića. Uzmite knjigu i dozvolite Dickensu da vam je sam ispriča. Nećete požaliti jer on je zaista pravi majstor pripovijedanja.<br />Uz završni odlomak Božićne pjesme želim vam svima sretan i blagoslovljen Božić!<br /></span></span></span></p><p><span style="font-size: x-small;"><span class="rTNyH RZQOk"><span style="font-size: small;"><i>Neki su se smijali videći tu promjenu, no on ih je puštao da se smiju i malo se na to obazirao: jer bio je dovoljno mudar da bi znao da se na ovome svijetu nikad ništa dobro nije dogodilo a da na to ljudi u početku nisu izlili svoju mjericu smijeha; a znajući da su ti i tako slijepi pomislio je kako je onda bolje da oči sakriju u nabore smijeha, nego da ih ta bolest napadne u kojem od manje privlačnih oblika.<b> Njegovo se srce smijalo: i za nj je to bilo dovoljno.</b></i><br /></span><br /></span></span></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-70407922852133323592022-10-06T09:29:00.003-07:002022-10-06T09:35:58.933-07:00Daniel Keyes: Cvijeće za Algernona<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmcmm69UNodXt3Mndo-LX4FNCTJW2iRuIfz4E3bHF3jOt6kTin22vhLh6Q17_Rhlv6df0u_EQCTB_76pFYON7_10Wt9mc0QKlpWLmwrEFOPvZX-YoRyX5TPAqUhp8EmgKxnyAj7b5gbbVJtrlLzSoZuqa1PqXyRtpUGL8hOMcsoDZ9vOf5VHPTcwKWjA/s3264/pexels-himanshu-sharma-154177.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2448" data-original-width="3264" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhmcmm69UNodXt3Mndo-LX4FNCTJW2iRuIfz4E3bHF3jOt6kTin22vhLh6Q17_Rhlv6df0u_EQCTB_76pFYON7_10Wt9mc0QKlpWLmwrEFOPvZX-YoRyX5TPAqUhp8EmgKxnyAj7b5gbbVJtrlLzSoZuqa1PqXyRtpUGL8hOMcsoDZ9vOf5VHPTcwKWjA/s320/pexels-himanshu-sharma-154177.jpg" width="320" /></a></div><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> <span style="font-size: xx-small;">Preuzeto sa freepik.com</span></span><br /><p></p><p>Daniel Keyes napisao je pripovijetku s istim naslovom, koju je kasnije proširio i razradio u roman. Roman, koliko mi je poznato nije preveden na hrvatski jezik.<br />Algernon je miš kojemu su znanstvenici operacijom uspjeli drastično povećati inteligenciju. Nakon uspjelog eksperimenta, tim znanstvenika pronalazi savršenog ljudskog kandidata za nastavak eksperimenta. Radi se o Charlieju Gordonu, tridesetogodišnjaku kvocijenta inteligencije 68 koji radi u pekari. U sklopu eksperimenta od Charlieja se traži da piše redovita izvješća o svom napretku i kroz ta izvješća čitatelj dobiva uvid u njegov život.<br />Roman spada u žanr SF-a, iako osim ideje o mogućnosti operacije koja povećava IQ, sva je radnja smještena u suvremeni svijet kakav poznajemo.<br />Na samom početku moram reći da je knjiga na mene ostavila sumoran dojam i dosta mi je teško pala. Ono zašto sam se odlučila pisati o njoj je zato što mislim da je odlično pogodila i dosta dobro obradila neke od velikih problema znanosti i današnjeg društva. Pitanja koja otvara su vrlo životna i svih nas se tiču. Na prvom mjestu tu je pitanje o vrijednosti čovjeka i da li je inteligencija ili bilo koja druga sposobnost odnosno njen nedostatak mjera te vrijednosti. Što čini ljudski život dobrim? Odmah nakon toga slijedi pitanje imamo li mi preveliku vjeru u znanost. Tu se isprepliće pitanje etičnosti eksperimenata na ljudima i sposobnost pristanka na iste.<br />S obzirom na to da ne postoji hrvatski prijevod knjige, u ovom osvrtu ću
malo detaljnije prepričati radnju, pa ako netko želi prvo pročitati
knjigu, sada je vrijeme da stane :). Radnja knjige sama po sebi nije
pretjerano napeta, ono što ju čini zanimljivom je psihološka analiza i
razvoj lika.<br /> Početak knjige je prilično optimističan: upoznajemo Charlieja, mentalno retardiranog tridesetogodišnjaka. On je vedar, ima puno prijatelja, pohađa školu za retardirane odrasle kod gospođice Kinnan i iznimno je motiviran da nauči što više toga. Probijamo se kroz njegova nepismena izvješća puna grešaka i bez interpunkcija ali koja zrače vedrinom. Charlie je oduševljen što je baš on odabran da bude prvi čovjek na kojemu će se izvršiti operacija povećanja inteligencije jer vjeruje da će, kada bude pametan imati još više prijatelja i da će ga svi voljeti. Tijekom jednog eksperimenta mjerenja inteligencije upoznaje i Alegernona, laboratorijskog miša kojemu je operacijom već povećana inteligencija. Algernon i on se utrkuju u rješavanju zadataka i Algernon svaki puta pobjeđuje.<br />Nakon operacije primjećujemo kako postupno izvješća postaju sve kvalitetnija. Charlie i dalje radi u pekari gdje počinje napredovati i svakodnevno odlazi na sveučilište gdje u testovima, i psihološkim seansama prate njegov napredak. Uskoro uspijeva pobijediti Algernona.<br />Radost zbog uspjelog eksperimenta uskoro zamjenjuju teže emocije. Najprije, Charlie počinje primjećivati kako ga njegovi kolege s posla izruguju, što je nešto što prije nije primjećivao.<br />Nadalje, počinju izranjati razne uspomene iz djetinjstva i ranijeg života i tu na vidjelo izlaze teške situacije iz djetinjstva povezane sa zlostavljanjem koje je pretrpio od svoje majke koja se nije mogla pomiriti s njegovim stanjem.<br />Iako postaje sve sposobniji, u životu mu, suprotno očekivanju ne ide sve bolje: njegovi kolege s posla počinju ga se pribojavati, a uskoro dobiva i otkaz. Uspomene iz prošlosti ga progone i ranjavaju.<br />Istodobno njegova inteligencija sada nadmašuje onu mnogih ljudi i sposoban je pročitati mnoge knjige, ima opsežno znanje iz raznih područja i piše uspješne akademske članke. Ipak, uskoro niti u tom području više ne nalazi radost jer čak ni među najobrazovanijim ljudima ne može pronaći sugovornika s obzirom na svoju, sada već superiornu inteligenciju.<br />Charlie osjeća da ga stari mentalno retardirani Charlie nikada nije posve napustio i to zajedno sa ranama iz djetinjstva i naglim promjenama koje mu se događaju stvara inhibicije u odnosu sa ženama, tj sa Alice, njegovom bivšom profesoricom s kojom tokom većine knjige bezuspješno pokušava ostvariti vezu.<br />Jako je tužno promatrati kako je Charlie potpuno sam na svijetu, izuzev akademskih kontakata i potpuno tjelesne veze s umjetnicom Fay.<br />Charliejev jedini prijatelj sada je miš Algernon.<br />Njegovi akademski kolege odnose se prema njemu kao prema čovjeku koji prije nije postojao, pokazujući tako svoj stvarni stav prema mentalno retardiranima kao prema nižim bićima.<br />Iz svog vlastitog iskustva rada u znanosti mislim da je ovaj prikaz Charliejevog život kao visoko inteligentne osobe jako točan. U svijetu koji pamet i obrazovanje smatra jedinim mjerilima kvalitetnog i sretnog života, one koji za to imaju prirodne predispozicije društvo usmjerava isključivo u smjeru znanosti koja "ima sve odgovore potrebne za dobar život". Tako sam i sama mnogo puta vidjela kako inteligentni i perspektivni ljudi svoje živote proživljavaju kao Charlie: briljirajući na akademskom planu a ostatak života provodeći u besmislenim vezama, opijanju i svim vrstama ugađanja niskim strastima. Osamljenost i besmisao koji hvataju Charlieja stvarni su za mnoge ljude današnjice koji su prihvatili znanost kao svog jedinog spasitelja.<br /><br />Na samom vrhuncu svoje inteligencije Charlie, koji je sada superioran znanstvenicima koji su ga "liječili" pronalazi grešku u eksperimentu i predviđa da će njegova inteligencija ubrzo oslabiti i vjerojatno pasti na razinu nižu nego prije. Ostalo mu je još malo vremena.<br />Veoma je dirljiv opis njegov posjet domu za mentalno retardirane koji se ne mogu brinuti sami za sebe. Iako je to mjesto od kojeg svi zaziru i Charliejev najveći strah je da će tamo završiti, potpuno iznenađujuće, opis tog posjeta čini se najtoplijim u cijeloj drugoj polovici knjige. Tu prvi puta vidimo natruhe nekih ljudskih osjećaja privrženosti, brižnosti, zaštićenosti i to u međusobnom odnosu štićenika i u figuri njihove paziteljice.<br />Također, jako mi je zanimljiva scena u kojoj inteligentni Charlie dolazi u restoran. Pomoćni radnik, retardirani mladić, nespretnošću uzrokuje nered te postane predmet poruge svih gostiju. Na svoje posvemašnje iznenađenje i zgražanje Charlie shvaća da se i on smije. Kako je to moguće, pa baš on on svih ljudi najbolje može znati kako je tom čovjeku? Ova scena mi se jako sviđa jer ruši mit da je znanje jedini stup na kojem se gradi sve što je dobro i pozitivno: empatija, razumijevanje, bolji svijet... Charlie sve zna, zna bolje od drugih ali to ga nije učinilo boljim čovjekom.<br />Čitajući knjigu čovjek se nikako ne može otresti dojmu da je Charlieju bilo puno bolje prije operacije, te da je operacija, iako je postigla svoj cilj od njega učinila svojevrsno čudovište. Naglim smanjenjem inteligencije Charlie se vraća na posao u pekaru i njegovi nekadašnji kolege koji su ga se bojali sada ga uzimaju u zaštitu pred nasilnicima. Na samom kraju, Charlie se seli u dom za retardirane, a njegova najveća briga je da netko ostavlja cvijeće na grobu njegovog jedinog prijatelja miša Algernona koji je uginuo nakon potpune degeneracije.<br />Tema i poruka knjige jako mi se sviđaju i svakome bi ju preporučila (odraslima!) jer iako spada u SF žanr, na jednom izmišljenom primjeru opisuje svijet u kojem mi živimo. Svijet u kojem smo izgubili putokaz za dobar život i gledamo u znanost kao jedinog spasitelja. Znanost je svakako dobar alat u to nema sumnje, ali treba imati na umu da se alati mogu koristiti za različite namjene.<br />Iako su bolest i razne ljudske nedaće neosporno križ i teškoća koju sa svakim pravom pokušavamo nadići, moramo biti veoma oprezni, jako pozorni i puni poštovanja prema čovjeku kako ne bismo s problemom nehotice otklonili i samu srž njegova bića. Htjeli mi to ili ne, nedaće i invalidnosti u našem životu tjeraju nas da primijetimo ono pored čega bismo zdravi protrčali ne primijetivši.<br />Moje maleno iskustvo s osobama slabije inteligencije i poteškoćama u razvoju kao i svjedočenja ljudi koji rade s njima često su me nagnali da se upitam ne donose li ipak oni na ovaj svijet nešto jako važno što mi "normalni" previđamo, a svima nam je jako potrebno.<br />Za mene je i ovaj roman bio potvrda toga.</p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-49711292549763153562022-06-20T12:43:00.000-07:002022-06-20T12:43:19.669-07:00Jevgenij Vodolazkin: Lavr<p><i>U različito vrijeme imao je četiri imena. To se može smatrati prednošću,
jer je ljudski život raznorodan. Zna se dogoditi da njegovi dijelovi
imaju malo toga zajedničkog. Toliko malo da se može učiniti kao da su ih
proživjeli različiti ljudi.</i><br /><br /><i>Svatko od nas ponavlja Adamov put i s
gubitkom nevinosti postaje svjestan da je smrtan. Plači i moli se
Arsenije. I ne boj se smrti, jer smrt nije samo gorčina rastanka. Ona je
i radost oslobođenja.<br /></i><br /> Trebalo mi je tri mjeseca od čitanja ovog
romana da stvari sjednu na svoje mjesto i da se iskristalizira
recenzija. Na prvi pogled roman je opor, grub, nerazumljiv i zbrčkan a
istodobno vrlo privlačan i dirljiv.<br />Glavni junak, Arsenije živi u srednjovjekovnoj Rusiji. Nakon što ljubav njegova života <span class="hascheck-error" data-error-id="3">Ustina</span>, njegovom krivnjom umre u teškom grijehu on se odlučuje za isposnički život kako bi učinio pokoru i pribavio oproštenje za <span class="hascheck-error" data-error-id="5">Ustinu</span> i njezin ulazak u život vječni.<br /><br /><i>Čini
ti se da za tebe u životu nije ostalo ničeg bitnog i ne vidiš u njemu
smisla. No upravo ti se sad u životu razotkrio najveći smisao kojega
prije nije bilo.<br /></i><br /><i>Neću te žaliti: kriv si za njezinu tjelesnu
smrt. Kriv si i za to što bi joj mogla propasti duša. Morao bih ti reći
da joj je poslije groba već prekasno spašavati dušu, ali znaš- neću to
reći. Zato <span class="hascheck-error" data-error-id="0" data-hovered="false">štp</span> ondje gdje <span class="" data-error-id="12" data-hovered="false">je </span>sad ona nema već. Nema ni još. I nema vremena, ima samo beskrajne milosti Božje, u nju se ufamo.<br /></i><br /> Nevjerojatna privlačnost romana je upravo njegova centralna tema: ljubav Arsenija prema <span class="hascheck-error" data-error-id="4" data-hovered="false">Ustini</span>.
Ipak, ona nije prikazana na način na koji smo ju navikli prepoznavati:
zašećerenu romansa s leptirićima u trbuhu. Ona je kao u stvarnosti:
uporna, često bolna i zahtjevna. Ona je <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">češće</span> odluka nego osjećaj. Arsenije je učinio pogrešku, ali on <span class="hascheck-error" data-error-id="5">Ustinu</span>
voli i zato niti jedna žrtva nije premala kako bi okajao svoj i njezin
grijeh. Ne odustaje, ne proglašava da je sada dosta i da je sada vrijeme
da i on potraži neki užitak u svom životu, što mu vjerojatno nitko ne
bi zamjerio. On vodi, u ljudskim očima potpuno neuspješan i nevjerojatno
neprivlačan život koji u trenutcima graniči <span class="hascheck-corrected" data-error-id="11">s ludilom</span> i odriče se svega kako bi spasio svoju <span class="hascheck-error" data-error-id="5">Ustinu</span>.<br /><br /><i>Tako da, <span class="hascheck-corrected" data-error-id="7">ljubavi</span>
moja, idem k samom središtu zemlje. Idem k onoj njezinoj točci koja je
najbliža Nebu. Ako je mojim riječima dano doletjeti do Neba, to će se
dogoditi upravo ondje. A sve su moje riječi-o tebi.<br /><br /> </i>I onda njegova ljubav prema <span class="hascheck-error" data-error-id="4">Ustini</span>
nije zatvorena sama u sebe, ona postaje plodna i Arsenije hoda svijetom
iscjeljujući ljude i pružajući im, osim zdravlja i utjehu i
razumijevanje.<br /><i> </i></p><p><i>Anđeli se ne umaraju, odgovori Anđeo, zato što ne
štede snage. Ako ne budeš mislio na ograničenost svojih snaga, ni ti se
nećeš umarati. Znaj, Arsenije, da po vodi može hodati samo onaj koji se
ne boji potonuti.<br /></i><br /> <i>Kad bi u meni bilo svjetlo, izliječio bih ga, govori Arsenij o takvu bolesniku <span class="hascheck-error" data-error-id="4">Ustini</span>.
Ali ne mogu ga izliječiti zbog težine svojih grijeha. To mi grijesi ne
daju da se popnem na visinu gdje leži spas toga čovjeka. Ja sam, ljubavi
moja, krivac za smrt toga čovjeka i stoga plačem zbog njegova <span class="hascheck-corrected" data-error-id="8">odlaska</span> i svojih grijeha<br /></i><br /><i>Prebivaj
čedo u zdravlju. Dok je čovjek na zemlji, mnogo je toga popravljivo.
Znaj da ne ostaje svaka bolest u tijelu. Čak ni najstrašnija. Ne mogu to
objasniti ničim drugim osim milošću Svevišnjega, ali vidim da će guba
izaći iz tebe.<br /></i><br /> Zanimljiva stvar je što se sadašnjost i budućnost
isprepliću pa je čitav roman pun suptilnih referenci na europsku i
rusku povijest do dvadesetog stoljeća. Za Arsenija protok vremena nije
linearan jer je naglasak na ljubavi pred kojom i vrijeme gubi svoju
neumoljivu snagu protoka.<br /><br /><i>U biti, tu stvar i nije u vremenu jerbo je prava ljubav izvan vremena. Može čekati i cijeli život.<br /></i><br />Problem je <span class="hascheck-corrected" data-error-id="10">s dobrim</span>
knjigama što je teško napisati dobru recenziju o njima, jer dobre
knjige govore same za sebe, ne treba im ništa dodavati niti oduzimati.<br />Pozivam
vas zato da pronađete vremena za Lavra. Ta je knjiga kao zakopano
blago; kada probijete kroz prvotnu neprivlačnost i čudnost dočekat će
vas pravo blago razmišljanja o ljubavi, vremenu i vječnosti, grijehu i
iskupljenju i pogled na neizrecivu vrijednost jednog neuspješnog i
neprivlačnog života.<br />Pa, iako otvara tolike velike teme roman ostaje ponizan u svojim <span class="hascheck-corrected" data-error-id="9">zadnjim</span> rečenicama:<br /><br /><i>Kakav
ste vi to narod, govori trgovac Siegfried. Čovjek vas iscjeljuje,
posvećuje vam cijeli svoj život, a vi ga cijeli život mučite. A kad
umre, zavežete mu za noge uže i vučete ga i <span class="hascheck-error" data-error-id="6" data-hovered="false">lijete</span> suze.<br /> I našoj si zemlji već godinu i osam mjeseci, odgovara kovač <span class="hascheck-error" data-error-id="2" data-hovered="false">Averkij</span>, a nimalo je ne razumiješ.<br /> A vi je razumijete, pita Siegfried.<br /> Mi? Kovač se zamisli i gleda Siegfrieda. Ni mi je, naravno, ne razumijemo.</i><br /></p><p></p><p></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-35228285380588663242021-12-31T03:30:00.000-08:002021-12-31T03:30:38.090-08:00J.R.R. Tolkien: Gospodar prstenova<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjRPrC8j4uuzRxonHeKEfQedM5O-06QycSJgxsEPsj8f1kfGXHZJxWyN10YLYSNbJQqrwmWol4wUMx79Wiot95QRc1cliT37sk1mfodz0W5WuRbGqsqNFoZH0ASbimv-9QNUXapYbdbJk1HuXH6wdliHkmyfVzyvjlPoUgdxwuiQPQvVpfnTzqQgNHTtw=s7648" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="7648" data-original-width="5772" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjRPrC8j4uuzRxonHeKEfQedM5O-06QycSJgxsEPsj8f1kfGXHZJxWyN10YLYSNbJQqrwmWol4wUMx79Wiot95QRc1cliT37sk1mfodz0W5WuRbGqsqNFoZH0ASbimv-9QNUXapYbdbJk1HuXH6wdliHkmyfVzyvjlPoUgdxwuiQPQvVpfnTzqQgNHTtw=s320" width="242" /></a></div><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> <span style="font-size: x-small;"> </span></span><span style="font-size: x-small;">Photo by <a href="https://unsplash.com/@levibare1?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Levi Bare</a> on <a href="https://unsplash.com/?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></span>
<p></p><p>Za kraj ove godine odlučila sam se za najveći zalogaj za ovaj mali blog.
Radi se o knjizi koja je po mom mišljenju jedno od najboljih djela
svjetske književnosti, o Tolkienovu Gospodaru prstenova.<br />Mislim da su
bilo kakvi uvodi ovdje izlišni, svi mi znamo za Gospodara prstenova,
bilo da smo čitali knjigu ili gledali filmove (jednom ili više puta). O
Gospodaru su napisane knjige i knjige što sada mene i moj skromni blog
stavlja pred veliku zadaću za koju ne znam jesam li joj dorasla.<br />Knjigu
sam sada pročitala treći put i u ovom trećem čitanju ona za mene nije
nimalo izgubila svoju svježinu i zanimljivost. Štoviše, čini mi se da
svakim čitanjem u njoj otkrivam sve više dubine.<br />O <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">Gospodaru</span>
prstenova ne treba puno pričati, treba ga čitati. Ovaj moj post,
svojevrsni je moj dnevnik čitanja i u njemu sam izdvojila neke od <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">dijelova</span> koji su me se najviše dojmili.<br />Ovo
je priča o životu. Zato ju volimo. Ne moramo puno analizirati i
filozofirati, mi ju prepoznajemo: to je priča o svakome od nas.<br />O životu i njegovoj krhkosti i prolaznosti. </p><p><i>-Ali to nije vaš Shire- reče Gildor- Ovdje su prebivali i drugi prije
hobita i drugi će prebivati kad hobita više ne bude. Oko vas je na sve
strane svijet, vi se možete ograditi od njega ali ga ne možete zauvijek <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">isključiti</span>.</i></p><p>O pravdi.<i> </i></p><p><i>Mnogi koji žive zaslužili su smrt. A neki koji umiru zaslužili su život.
Zar im ga možeš dati? Zato nemoj biti tako revan u izricanju smrtnih
osuda. Jer čak ni <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">najveći</span> mudraci ne mogu sagledati sve ciljeve.<br /></i> </p><p>O <span class="hascheck-corrected" data-error-id="2">srahu</span> koji svi osjećamo gledajući kako se u svijetu događaju strašne stvari.<br /><br /><i>-Da se to bar nije dogodilo u moje vrijeme- uzdahne Frodo.<br />-To
i ja kažem- reče Gandalf- i svi oni koji dožive ovakvo vrijeme. Ali
nije na njima da o tome odlučuju. Na nama je samo da odlučimo što ćemo
učiniti <span class="hascheck-corrected" data-error-id="3">s vremenom</span> koje nam je dano.<br /></i><br />O našoj nestalnosti s kojom se moramo svakodnevno boriti. <br /><br /><i>Jer vi još ne poznajete snagu svoga srca i ne možete predvidjeti na što će svaki od vas naići na ovome putu.<br />-Nevjeran je onaj koji kaže zbogom kad se na putu smrkne- reče Gimli.<br />-Možda- potvrdi <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">Elrond</span>- ali neka se ne zariče da će hodati po tami onaj <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">koji</span> nije vidio noć kako pada<br />-Ipak, zadana riječ može okrijepiti pokolebano srce-opet će Gimli.<br />-A može ga i slomiti- reče <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">Elrond</span>- Nemojte gledati predaleko naprijed!<br /></i><br />O potpuno neočekivanoj i neobjašnjivoj ljudskoj snazi i volji da se odupre zlu koje izgleda nepobjedivo. </p><p><i>Očajanje ili ludost?-ponovi Gandalf- Nije to očajanje, jer očajanje obuzima samo one koji nimalo ne <span class="hascheck-corrected" data-error-id="4">sumnjaju</span>
u propast na kraju. A mi nismo takvi. Mudrost je uočiti što je nužno
pošto su odvagnute sve druge mogućnosti, iako se to može učiniti i
ludošću onima koji se hvataju lažne nade. Pa dobro, neka nam ludost bude
veo, koprena pred očima Neprijatelja! Jer on je silno mudar i točno
mjeri sve na vagi svoje zlobe. Ali jedina mjera za koju on zna jest
žudnja, žudnja za <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">vlašću</span>,
a sva srca prosuđuje po sebi. Njemu ne bi nikad palo na pamet da će se
itko odreći toga, da ćemo mi, domogavši se Prstena poželjeti da ga
uništimo. Ako to doista želimo, pomrsit ćemo mu račune.<br /></i><br />O nadi. <br /><br /><i>Ja ništa ne proričem jer je sad svako proročanstvo uzaludno: s jedne strane leži tama, a s druge samo nada.<br /></i><br /> Tu su i vilenjaci, bića koja žive u skladu <span class="hascheck-corrected" data-error-id="9">s prirodom</span> i koji utjelovljuju veliku mudrost. Ona nije nedohvatljiva, ona je ukorijenjena u realnosti i zato su ponizni.<br /><br /><i>Vilenjaci
malokad daju nepromišljene savjete jer je savjet opasan dar, čak i kad
ga mudrac daje mudracu, a svi putovi mogu završiti na stramputici.<br /></i><br /> Oni žive dugo i mnoge su stvari vidjeli, zato prepoznaju događaje.<br /><i>Zapravo se ni u čemu toliko ne ogleda moć Gospodara tame koliko u otuđenosti koja dijeli sve one koji mu se još odupiru.<br /></i><br />Ne odbacuju lakomisleno tradiciju.<br /><i>Samo
nemojte prezirati pučke predaje što su doprle do nas iz dalekih godina;
jer često se može slučiti da babe čuvaju u sjećanju predaju o stvarima
koje su nekoć i mudraci trebali znati.<br /></i><br />Možda će netko prigovoriti
da ovo ipak nije knjiga o životu. To je bajka. Jer Frodo je na kraju
uspio i u Međuzemlju je zavladao mir. Pa ipak, ako zaista čitamo i
uživamo u ovoj knjizi onda smo prošli kroz osjećaje straha,
neizvjesnosti i prihvaćanja mogućnosti lošeg ishoda kroz koji prolaze
svi likovi.<br /><br /><i>Možda će uskoro doći vrijeme kad se nitko neće
vratiti- reče joj on.- Tada će trebati biti hrabar bez slave jer se
nitko neće sjećati <span data-error-id="7">junaštava</span> počinjenih u
posljednjoj obrani vaših domova. Pa ipak, ta junaštva neće biti ništa
manje vrijedna zato što ih nitko neće slaviti.<br /></i><br />Ti osjećaji neizvjesnosti i straha od negativnog ishoda poznati su nam, a možda smo i upznali osjećaj spoznaje da niti najgori ishod nije naš konačni kraj.<br /><br /><i>Visoko iznad <span class="hascheck-error" data-error-id="0">Ephel</span> <span class="hascheck-error" data-error-id="2" data-hovered="false">Duatha</span>
na zapadu noćno je nebo bilo još mutno i blijedo. Ondje, među ostacima
oblaka iznad tamnog i visokog vrha u gorju, Sam opazi bijelu zvijezdu
kako načas zatreperi. Ljepota njena zgodi ga u srce dok ju je gledao iz
ovog pustog kraja, i vrati mu se nada. Jer kroz glavu mu promakne, poput
koplja, bistra i hladna, misao da je Sjena na kraju krajeva tek nešto
sitno i prolazno: ima svjetla i uzvišene ljepote što će zauvijek ostati
izvan njena dohvata. <br /></i><br /> Zato je to priča o svima nama. Jer Frodo
je bio sasvim običan i ni po čemu poseban, a spasio je Međuzemlje. Ona
nas izaziva da bar na trenutak pomislimo: tko zna što bi se dogodilo da
ja prihvatim svoj prsten i krenem prema Mordoru nošen samo nadom koja se
čini kao ludost?<br /><br />Tolkien ide korak dalje od sretnog kraja. Život se nastavlja i vrijeme je neumoljivo. Priča završava rastankom prijatelja. <br /><br /><i>Neću vam reći: ne plačite, jer nisu sve suze za zlo.<br /></i><br />Zadnje
rečenice knjige su za mene potpuno iznenađujuće. Svjedočili smo prijelomnom događaju za Međuzemlje velikim junaštvima i
žrtvama i mnogim mudrostima. A sve završava ovim jednostavnim riječima:<br /><i>Jašući
dalje, spazi unutra žuto svjetlo i vatru; večera je bila spremna i
čekala ga. Ruža ga uvuče unutra, posjedne na njegovu stolicu i metne mu
malu <span class="hascheck-error" data-error-id="5" data-hovered="false">Elanor</span> u krilo.<br />Sam duboko uzdahne i reče:<br />-E pa, vratio sam se.<br /></i></p><p>To je razlog zašto ima smisla kroz vatru i vodu otići do Mordora i natrag: zbog budućnosti našeg djeteta. Chesterton je to izrekao ovako:</p><p><i>Pravi vojnik se ne bori zato što mrzi onoga ispred sebe već zato što voli one koji su iza njega.</i></p><p><i> </i><br />Bez obzira odlučite li
pročitati Gospodara prstenova prvi put ili ga ponovno uzeti u ruke nadam
se da ćete u njemu pronaći nadahnuća za svoj život: da prihvatite hrabro
užasan teret koji život stavlja pred vas kao što je Frodo učinio, da
budete vjerni i odani poput Sama, zaigrani bezbrižni a ipak vjerni i
ozbiljni kada situacija to traži poput Merryja i Pipina, da znate čuti i
onoga s kojim se ne slažete kao što su učinili Legolas i Gimli, da
postanete ono za što ste rođeni kao Aragorn, da shvatite da nikad nije
kasno skrenuti <span class="hascheck-corrected" data-error-id="8">s krivog</span> puta kao Boromir, i da budete mudri i ponizni poput Gandalfa.<br />Uz te misli želim vam svima sretnu i blagoslovljenu novu 2022. godinu!</p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-88812192959244405522021-12-23T03:19:00.000-08:002021-12-23T03:19:44.776-08:00Magnus MacFarlane-Barrow: Baraka koja je nahranila milijun djece<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjl3wk58Cd4KHTvs-urM2bcOahx0knXNyzhj1kloC4ysfuzgr3wTZVaVqrOb-6fMEG4mLOeeyyNdtBEtzIdvxwOyitChqD6sqJuj819lFFtlA4H7oujeKK9i3-UMesWLf4u_8mkXxP4oXbUshzUonxpeZPuaJKZulU_GVCtVzIR4NuIYP_iyVB32KBf-A=s4417" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="4417" data-original-width="2997" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjl3wk58Cd4KHTvs-urM2bcOahx0knXNyzhj1kloC4ysfuzgr3wTZVaVqrOb-6fMEG4mLOeeyyNdtBEtzIdvxwOyitChqD6sqJuj819lFFtlA4H7oujeKK9i3-UMesWLf4u_8mkXxP4oXbUshzUonxpeZPuaJKZulU_GVCtVzIR4NuIYP_iyVB32KBf-A=s320" width="217" /></a></div><p><i>Iz
male barake u Dalmallyju, Argyll, 1992. godine Magnus je zatražio
donacije pomoći za jednokratan put u ratom pogođenu Bosnu i Hercegovinu.
Što se dogodilo u tjednima, mjesecima i godinama koje su uslijedile
nije samo iznenadilo Magnusa već je nadahnulo desetine tisuća ljudi
diljem svijeta da se priključe pokretu koji bi jednoga dana mogao stati
na kraj gladi djece.</i></p><div class="block news white rice-spoon-plate baraka-koja-je-nahranila-milijun-djece" style="z-index: 3;"><div class="inner trans"><div class="container"><div class="row"><div class="col-xs-12 col-sm-12 col-md-8 col-lg-8 col-md-offset-2 col-lg-offset-2 col"><div class="row"><div class="main-copy"><p><i>Baraka koja je nahranila milijun djece opisuje kako je do sada tekla ta izvanredna priča.</i></p><p><i>Upoznajte
ljude koji su nadahnuli ovaj rad i zbog kojih je on rastao. Čitajte o
malim djelima ljubavi koja su učinila ovaj rad mogućim. Saznajte kako, u
svijetu gdje 61 milijun djece još uvijek ne ide u školu, rad Marijinih
obroka tek počinje.<br /> <span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Marijini obroci <span class="copy"> </span></i></p><p><i><span class="copy"> </span></i> Mislila sam da ne trebam pročitati ovu knjigu jer sam već upoznata sa radom Marijinih obroka. Međutim, u book clubu u kojem sudjelujem Baraka je lektira za ovaj mjesec. Zato sam ju posudila i pročitala. Sada ju želim preporučiti vama. U mjesecu darivanja svi želimo biti posebno osjetljivi prema onima koji imaju puno manje od nas. Zato mislim da je ovo dobra prilika da se podsjetimo zašto i na koji način treba pomagati a čini mi se da je ovo knjiga koja nam može punuditi odgovore na ta pitanja. Osim što sadrži priču o Marijinim obrocima, toj zbilja impresivnoj organizaciji za koju bismo svi trebali znati, govori nam o poštovanju prema čovjeku bez obzira na to koliko ima, o vrijednosti obitelji, o tome kako male stvari mogu postati nezamislivo velike kada živimo u istini.<i><span class="copy"><br /></span></i><span class="copy">U knjizi 7 navika uspješnih obitelji, Stephen Covey kaže da osim obitelji koja je potpuno funkcionalna postoji još jedan viši stupanj obitelji, a to je obitelj sa svrhom. Drugim riječima, kada uspijemo da naša obitelj nije samo dobra za sve nas kao članove već možemo učiniti dobro i za druge oko nas, tada imamo obitelj sa svrhom. <br />To je bila prva misao kada sam počela čitati Baraku koja je nahranila milijun djece: Marijini obroci nastali su ukorijenjeni u jednoj obitelji sa svrhom. Na samom početku, Magnus opisuje svoju obitelj i kako je došlo do toga da se on počne baviti humanitarnim radom, iz čega su na kraju izrasli Marijini obroci. Prekrasno je vidjeti ova svjetska organizacija koja danas hrani više od milijun djece nije nastala kada je neki bogataš odlučio riješiti problem gladi u svijetu nego u jednoj običnoj obitelji. Ona je započela kao jedna gesta ljubavi i pomoći onima koji su bili u potrebi. Nakon toga ta se ljubav umnožila i prelila svih očekivanja onih koji su započeli ovo djelo.<br />Upravo to je poruka knjige koja me se najviše dojmila: ti nisi premalen da bi pomogao i napravio promjenu. Možda strpljivost i ljubav koju ulažeš u odgoj svoje djece donosi promjenu. Možda trpljenje koje prikazuješ donosi promjenu. Tvojih 130 kuna kojima možeš nahraniti jedno dijete cijele godine donosi promjenu za to konkretno i stvarno dijete. Mnogo je načina. I svi su nam na dohvat ruke.<br />U svijetu u kojemu smo bombardirani lošim vjestima i često nam se čini da ništa ne možemo promijeniti Marijni obroci donose nadu: ne samo onima koji su gladni, nego i nama koji smo zaboravili da možemo pomoći i da je naša pomoć potrebna svijetu.<br /> <a href="https://www.marysmeals.hr/" target="_blank">Ovdje</a> možete pročitati više o Marijinim obrocima, naručiti knjigu i vidjeti kako i vi možete pomoći.<br /></span><i><span class="copy"></span></i></p>Želim vam svima sretan i blagoslovljen Božić!<br /></div></div></div></div></div></div></div>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-55475446819424403842021-11-19T02:19:00.000-08:002021-11-19T02:19:25.578-08:00Ruta Sepetys: Pomrčina srca<p> </p><p> </p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg9FFFMnSmwGL2iWcZS-DWSnSawwGUmk_nmJegMNOiaVmztQm7dx8xSjjuY4XnDHeDjHZBh7xmMx_xPKWKvbvjbyT9eebTd2gH1j0rt7IqzvXc7QleXVx_-_zrsaYM5PUOhS45A6yv0ykZ9ZJCjXoKb19tiaaDVLqm37zdK5bl596JSK8oksAW7EsHJIw=s773" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="524" data-original-width="773" height="217" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg9FFFMnSmwGL2iWcZS-DWSnSawwGUmk_nmJegMNOiaVmztQm7dx8xSjjuY4XnDHeDjHZBh7xmMx_xPKWKvbvjbyT9eebTd2gH1j0rt7IqzvXc7QleXVx_-_zrsaYM5PUOhS45A6yv0ykZ9ZJCjXoKb19tiaaDVLqm37zdK5bl596JSK8oksAW7EsHJIw=s320" width="320" /></a><span style="font-size: x-small;"><br />Litvanka pored gorba svoje kćeri u Ust Omchugu.</span><span style="font-size: x-small;"><br />By Rights: Kauno IX forto muziejus / Kaunas 9th Fort Museum - Europeana (cropped), CC BY 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=64144894</span><br /></div><p></p><p>Nakon prethodne knjige, Sol u moru koju je na mene ostavila vrlo dubok dojam, potražila sam i ostale romane iste spisateljice. Pomrčina srca, ili u izvorniku, Between shades of grey, svojevrsni je par knjige Sol u moru, jer priča o sestrični Joane Vilkas, Lini Vilkas. Ona i njena obitelj ostali su u Litvi te su ubrzo nakon Sovjetske okupacije deportirani u radne logore u Sibiru.<br />Iako su likovi izmišljeni, radnja se temelji na stvarnim događajima koji su započeli 1939. godine Sovjetskom okupacijom Litve, Latvije i Estonije. Ubrzo nakon toga ljudi za koje se smatralo da su protusovjetski opredijeljenima poslani su u zatvore, pogubljeni ili deportirani u Sibir.<br />Oni koji su preživjeli, proveli su u Sibiru deset do petnaest godina, a po povratku su otkrili da su Sovjeti okupirali njihove kuće, imovinu i čak preuzeli njihova imena. Živjeli su kao kriminalci s ograničenim pravom kretanja, a govoriti o onome što su preživjeli bilo je zabranjeno, pa su tako istine o užasima koje su preživjeli ostale u tajnosti kroz mnoge godine.<br />Lina Vilkas četrnaestogodišnja djevojka koja živi sa svojim roditeljima i bratom i priprema se za umjetničku školu, jer crtanje je njezina velika strast i ljubav. Jedne noći Sovjeti zakucaju na njihova vrata i nasilno ih odvedu iz stana kao i mnoge druge.</p><p><i>Jeste li se ikad zapitali koliko je vrijedan ljudski život? Toga jutra, život moga brata vrijedio je koliko i džepni sat.<br /></i></p><p>Mnogi drugi ljudi su deportirani. Svima njima zajedničko je da nisu učinili ništa loše, štoviše radi se većinom o liječnicima, odvjetnicima, učiteljima, vojnim časnicima, piscima, poduzetnicima, glazbenicima, umjetnicima i knjižničarima. Oni su svi utrpani u vagone. A na njihovom vagonu pisalo je <i>Lupeži i prostitutke.</i><br /></p><p><i>Dva Sovjeta su odvlačili nekog svećenika s perona. Ruke su mi bile vezane, a halja prljava. Zašto svećenika? Ali onda...zašto bilo koga od nas? </i></p><p>Način pisanja Rute Sepetys me je naprosto osvojio u knjizi Sol u moru, a ovdje je moje divljenje potvrđeno. Iako piše o teškim i mukotrpnim stvarima, knjiga je čitka, stil nije zamoran i radnja ima brz tempo koji je lako pratiti. Ona ne nudi moralne sudove, nudi priču i nudi pogled u njene protagoniste, u prvom redu Linu, koja sve što se događa opisuje u svojim crtežima, pa cijela priča ima snažan vizualni efekt. Kao i u prethodnoj knjizi, svi povijesni detalji su detaljno proučeni i istraženi, pa iako sama Lina Vilkas nije postojala, priča je autentična jer govori o mnogim Linama i Jonasima, djevojkama i dječacima, majkama i očevima, prijateljima i susjedima čiji mirni životi su naprasno prekinuti i nepovratno uništeni radi ideologije.<br />Čini mi se da je upravo jednostavnost a ipak duboka promišljenost i iskrenost čini priču snažnom.<br /><i> </i></p><p><i>Svećenik je podigao pogled prema nebu, poškropio uljem i načinio znak križa dok je naš vlak odmicao dalje. <br />Davao nam je posljednju pomast.<br /></i></p><p>Moja veliki prigovor ovom izdanju jest prijevod naslova. Pažljivim čitanjem cijele knjige nisam pronašla niti jedan dio koji bi opravdao naslov koji se potpuno razlikuje od prijevoda naslova izvornika. Iako vjerujem da je ponekad zaista potrebno izaći iz domene direktnog prijevoda, u ovom slučaju to nije bilo potrebno, te mi se čini da si je prevoditelj uzeo neopravdanu slobodu prekrajanja autorskog djela.<br /></p><p>Ovo nije roman sa sretnim krajem, niti ljubavna romansa.On također, iako piše o strašnim stvarima ne obiluje plastičnim opisima, i njima autorica pribjegava samo povremeno kako bi ocrtala dubinu situacije. Ovo je pokušaj bacanja svjetla na jedan dio povijesti koji smo zaboravili ili možda previdjeli. Ipak više od svega, ovaj roman želi pokazati ljudsku snagu: snagu za otpor, snagu za dobrotu i za ljubav čak i u strašnim životnim okolnostima. Ovo djelo je snažno upozorenje ali i poziv na nadu.<br /></p><p><i> U dubini zime, napokon sam spoznao da u meni leži nepobjedivo ljeto.<br /><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Albert Camus </i><br /></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-47953249322480390232021-10-16T05:55:00.001-07:002021-10-16T06:04:30.472-07:00Ruta Sepetys: Sol u moru<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKDckAdY6L6lFteDvgfaI2thDTYSY8hi3AbtOoqFEmO_NWUc-goFgmznVFFPiN2OqvUBbDzNXhDuG0xhO0ZILcPX_dz1ztppkiMUQjcMvoUcggbeBvjoSWXTpsled9NSPvRk_vMbX5935Q/s2048/john-towner-FD_sabE544U-unsplash.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1366" data-original-width="2048" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKDckAdY6L6lFteDvgfaI2thDTYSY8hi3AbtOoqFEmO_NWUc-goFgmznVFFPiN2OqvUBbDzNXhDuG0xhO0ZILcPX_dz1ztppkiMUQjcMvoUcggbeBvjoSWXTpsled9NSPvRk_vMbX5935Q/s320/john-towner-FD_sabE544U-unsplash.jpg" width="320" /></a><span style="font-size: x-small;"><i><br />Photo by <a href="https://unsplash.com/@heytowner?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">JOHN TOWNER</a> on <a href="https://unsplash.com/s/photos/sea-storm?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></i></span>
<br /></div><p> </p><p><b><i>Kada preživjeli odu, ne smijemo dopustiti da istina nestane s njima.</i> <br /></b></p><p></p><p> Kada sam prvi put držala ovu knjigu u rukama, mislila sam da ću čitati nešto slično Titanicu. To je bio pogrešan dojam. Ovo je knjiga o ratu. O strašnim stvarima koje ljudi rade jedni drugima u ratu. I o tome kako su ljudi sposobni nadići zvjerstva koja doživljavaju i vide oko sebe i ne izgubiti ljudskost.<br />Na prostoru Poljske, Istočne Pruske i Litve sukobile su se za vrijeme Drugog Svjetskog rata dvije zle sile: nacistička Njemačka i sovjetska Rusija. Stanovništvo je doživljavalo nevjerojatna zvjerstva i strahote, osobito dolaskom sovjetske armije. Za mnoge od njih jedina nada je bila operacija Hanibal; njemačka pomorska operacija kojom su evakuirane njemačke trupe ali i civili (Litavci, Latvijci, Estonci, etnički Nijemci te stanovnici Istočne Pruske i poljskih koridora). <i>Wilhelm Gustloff </i>bio je najveći brod kojega su nedugo nakon isplovljavanja iz Gotehafena (Gdynia, Poljska) pogodila tri torpeda iz sovjetske podmornice. Potonuo je za manje od sat vremena. Na brodu je bilo 10000 ljudi, većinom civila i procjenjuje se da se njih 9500 utopilo. Likovi romana, sudionici su ove teške drame. <i> </i></p><p><i>Postoje mnoge važne priče o Drugom svjetskom ratu. Mnogo je dokumentirano o bitkama, politici, krivnji i odgovornosti. Patnja je isplivala kao pobjednik, dotičići sve strane i ne štedeći ni jednu uključenu naciju.<br />(iz pogovora)<br /></i></p><p>Radnja se odvija u siječnju 1945. Sumorna atmosfera zimskog krajolika okovanog snijegom i ledom, hladnoća i strah među ljudima savršeno su postignuti bez detaljnih opisa. Likovi su živi i stvarni, nisu samo izbjeglice, žrtve, oni su ljudi s mnogim dvojbama, borbama, strahovima i krivnjom koju nose.<br />Ljudska dobrota, želja za ljepotom, i nevjerojatna hrabrost koju pokazuju neki od likova ovoj priči daje konačan pečat nade, koji ga izdiže iznad svih strahota o kojima piše, tjerajući vas pritom da zavolite ove obične ljude i plačete s njima.<br /></p><p><i>Starac je govorio samo o cipelama. Govorio je o njima s takvom
ljubavlju i emocijama da ga je jedna žena u našoj skupini okrunila
titulom "pjesnik cipelar". Žena je nestala dan kasnije, ali nadimak je
preživio.</i><br /></p><p><i>"Cipele mi uvijek pričaju priču", rekao je pjesnik cipelar.<br />"Ne uvijek", suprotstavila sam se.<br />"Da,
uvijek. Tvoje čizme, skupe su, dobro izrađene. To mi govori da dolaziš
iz dobre obitelji. No njihov je stil prikladan za stariju ženu. To mi
govori da su vjerojatno pripadale tvojoj majci. Majka je žrtvovala čizme
za svoju kćer. To mi poručuje da si voljena, draga moja. A majka ti nije
ovdje, što mi govori da si tužna, draga moja. Cipele mi pričaju
priču."<br /></i></p><p>Povremeno mi se dogodi da naiđem na neku knjigu čiji naslov me obori s nogu. Naslov koji u dvije-tri riječi uspije prenijeti dušu knjige. Naslov kojim me knjiga dotakne i prije nego otvorim korice. Ovo je jedna od takvih knjiga i naslov me je natjerao da baš nju prvu izvučem s hrpe knjiga pripremljenih za čitanje. Naslov, sažima svu bol i težinu događaja o kojima knjiga priča. Radi se o stvarnim povijesnim događajima, o ljudima, o nebrojenim sudbinama onih koji su bili kao vi i ja; veselili su se, nadali, voljeli i mrzili, borili se i odustajali i čeznuli za srećom, sigurnošću i ljubavlju. Oni su nestali, sve to veliko blago mnogih jedinstvenih ljudskih života je izgubljeno u velikom prostranstvu mora, a mi čak ni ne znamo za njih. Oni su kao sol u moru.<br /> Na kraju ću dodati još samo ovo: kada konačno otvorite korice knjige, ona doista i opravdava naslov. <br /></p><p><i>Htjela sam svoju majku. Moja je majka voljela Litvu. Voljela je svoju obitelj. Rat joj je oduzeo sve što je voljela. Hoće li saznati užasne detalje naše patnje? Hoće li vijest doći do mog rodnog grada Biržaija, do mračnog bunkera u šumi u kojem se možda skrivaju moj brat i otac?<br />Joana Vilkas, vaša kći, tvoja sestra. Ona je sol u moru.<br /></i></p><p><i> <br /></i></p><p><i> </i></p><br />Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-78554972189172765882021-09-15T09:22:00.001-07:002021-11-19T02:22:39.141-08:00Marija Grgić: Ćakule male<h1 style="text-align: left;"><br /></h1><p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5A1mmpC4M70FVb2LVL2aPdCnD6ATFTx9zOp_QEJcJ8z81dTxRrhYcpSkkVp6TCRQdR07IrKltEig7at1kQk8z9LYz0f6p82nStjmtpsP55htPx7UxmrhEPHmiEHBqKlSxBTCbHhlRc14R/s2048/IMG_20210915_175928.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1536" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5A1mmpC4M70FVb2LVL2aPdCnD6ATFTx9zOp_QEJcJ8z81dTxRrhYcpSkkVp6TCRQdR07IrKltEig7at1kQk8z9LYz0f6p82nStjmtpsP55htPx7UxmrhEPHmiEHBqKlSxBTCbHhlRc14R/s320/IMG_20210915_175928.jpg" width="240" /></a></div><br /><p></p><p>Tako mi je drago što mogu na svom blogu pisati o jednoj od najljepših
knjiga koju sam ikada pročitala iz pera moje poznanice, kolegice Marije
Grgić. To je knjiga Ćakule male, jedan podsjetnik na sretno djetinjstvo,
spomenik jednog vremena i dio naše velike kulturne baštine, jer je
napisana <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">Vranjičkim</span> dijalektom i u njoj se <span data-error-id="1">s</span> događajima iz djetinjstva isprepliću narodni običaji i priče o načinu života baka i djedova.<i> </i></p><p>Ima nešto tako privlačno i gotovo čarobno u običnim pričama iz
svakodnevice. U pričama "kad sam bio mali..." koje mi je pričao moj tata
dok sam ja bila mala. U pričama baka i djedova o njihovoj svakodnevici.
U ovim pričama Marije Grgić o njenom djetinjstvu u Vranjicu....O jednom
vremenu koje je prošlo ali ipak nije zaboravljeno nije izgubljeno živi i
dalje u nama. Kada pričamo priče iz naših djetinjstva i života
obitelji, one nas privlače. To su oni obični trenutci, daleko od
idealnih često usred raznih briga, rata, siromaštva i mnogih nedaća
kojima <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">život</span> obiluje. <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">Trenutci</span>
koji su se ipak istakli i ostali zauvijek zabilježeni samo zbog ljubavi
koju smo primili i dali u tim trenucima. Iako na prvi pogled izgledaju
kao obična i dosadna svakodnevica, radi se ipak o <span class="hascheck-corrected" data-error-id="2">najljepšim</span> pričama koje mogu biti napisane. A najljepše priče uvijek govore o hrabrosti, nesebičnosti i naravno o ljubavi.<br /><i><br />" Ja iman tri brata, ali kad rečen brat, to je ka brat, odnosi se samo na jednoga, onoga koji me tuka. I kojeg san ja grizla. (...)Nekad bi se brat i ja potukli, a nekad molili skupa. Ajmoreć cilo vrime smo molili uvik za isto, za neke dičje žeje, da ih ispuni Svemogući Bog. I kad se to nije događalo, onda bi mi udrili još više molit: za biciklu, role, za tamagočija, da nas izvuku na Huga, za novo auto monovolumena ka šta bi vidli u onih Francuza ka smo liti išli na otok u Povja." <br /></i></p><p>Za mene je ova knjiga prekrasna toliko da su mi oči često zasuzile od ljepote dok sam ju čitala.<br /><br />Lijepa
mi je jer je napisana Vranjičkim dijalektom i više nego jednom sam ju
poželjela čitati na glas jer je nekako šteta čitati to u sebi. Mislim da
bi svakako trebala doživjeti svoje audio izdanje. I jedno izdanje sa <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">rječnikom</span>, da ju svi u cijeloj Hrvatskoj mogu čitati i razumjeti.</p><p>Lijepa mi je jer me podsjeća na moje djetinjstvo. Marija i ja smo
vršnjakinje, pa iako sam ja svoje djetinjstvo provela u drugom dijelu
Hrvatske, neke su stvari bile slične: bio je rat, bojali smo se četnika,
i mi smo ljeti organizirali dječje festivale, imali smo tamagočija i
zvali smo Huga. Dok sam čitala poglavlje o Konobi Marijinog dida, bilo
mi je kao da sam ponovno sišla u podrum kuće u Dubrovniku gdje je moj
pradjed radio vino.</p><p> Na kraju, lijepa mi je jer je tako jednostavna i iskrena, zaigrana a
povremeno tako mudra i duboka. Baš onakva kakva su djeca.
<br /><i> </i></p><p><i>"Ja nisan mogla odat sporo po skalama jer ka bi krenila puzgor ili
puzdol, uvatila bi me neka srića pa bi pritrčala, pa bi poskočila i bilo
bi mi lipo odat vamo tamo po kući i klapat po skalama dok se one
klimaju pod menon ka da nešto govore, ka da pričaju rasklimanu priču o svin babana koje su ovde odale. O svim veštama i dalmatinskin odijelima
koji su kroz kuću prolazili."</i> <br /></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-79675996318836126692021-09-06T11:09:00.003-07:002021-11-19T02:22:56.975-08:00 Rodney Stark: Lažna svjedočanstva <h1><br /></h1><h3 style="text-align: left;">Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti</h3><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizcrPurvGF2E9OvJXaNZOFezfRhlGV-46wj7j90NlVCwJ8q4S6W_wgJZRpbFh6fZMvtYbGHm7CgdcYfj9Ow3CBcfPHKoj02S-5VIUTYfk0FC4TU3R-z5nYo_OnBrI-qtfM7AydrDdZ_vJS/s1920/architecture-4529605_1920.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1267" data-original-width="1920" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEizcrPurvGF2E9OvJXaNZOFezfRhlGV-46wj7j90NlVCwJ8q4S6W_wgJZRpbFh6fZMvtYbGHm7CgdcYfj9Ow3CBcfPHKoj02S-5VIUTYfk0FC4TU3R-z5nYo_OnBrI-qtfM7AydrDdZ_vJS/s320/architecture-4529605_1920.jpg" width="320" /></a></div><span style="font-size: x-small;"><span class="attribution_field hide-sm hide-md"><span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><i>Image by <a href="https://pixabay.com/users/nimrodins-12874542/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=4529605">Nimrod Oren</a> from <a href="https://pixabay.com/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=4529605">Pixabay</a></i></span></span></span><p></p>Malo dulje nisam ništa objavila i u međuvremenu se nakupilo zanimljivih knjiga o kojima želim pisati, pa evo jedne popularnoznanstvene knjige iz povijesti.<br /><br />Rodney Stark je američki sociolog religije koji vodi katedru humanističkih znanosti na Sveučilištu Baylor. Direktor je Instituta za proučavanje religija pri istome Sveučilištu, te je utemeljitelj i urednik časopisa Interdisciplinary Journal of Research on Religion.<br /><br />U ovoj knjizi Rodney Stark se bavi mitovima o Katoličkoj Crkvi koji su duboko usađeni u našu civilizaciju i mnoge od njih smo i sami naučili, prihvatili i smatramo ih istinitima. Knjiga započinje poglavljem koje se bavi optužbom da je Katolička Crkva kriva za antisemitizam, zatim nastavlja poglavljem o zabranjenim evanđeljima koja je dosta popularizirao Dan Brown. Bavi se kasnim Rimskim carstvom i tzv progonom tolerantnih pogana. U nekoliko poglavlja se dotiče mita mračnog srednjeg vijeka, inkvizicije, i znanstvenih krivovjerja. Zatim se bavi križarskim pohodima i piše u ulozi Katoličke Crkve u ropstvu.. U poglavlju u kojem brani Crkvu od optužbe da podupire tiranske vlade, odgovara na optužbe i uvriježeno mišljenje o tome da Crkva smatra da postoji božansko pravo vladara pa citira dio iz djela sv. Augustina O državi Božjoj koji mi se toliko svidio da ga želim prenijeti i ovdje:<br /><br /><i>Jer duhovito i istinito odvratio je Aleksandru Velikomu neki zarobljeni gusar. Kada je toga čovjeka kralj upitao što je mislio kada se upustio napadati po moru, on mu je otvoreno i drsko odgovorio. "Isto što i ti kada si napao cijeli svijet, ali jer ja to činim s malim brodom, zovu me lopovom, a ti s golemim brodovljem i zovu te carem.<br /></i><br />U istom poglavlju se bavi i Francuskom revolucijom, revolucijama u Rusiji. U školi smo o Francuskoj revoluciji stekli romantičnu sliku o bratstvu, slobodi i jednakosti, a ovdje se dotiče i njene vrlo velike okrutnosti te nevjerojatne mržnje i pokušaja zatiranja Katoličke Crkve. Na kraju se u zadnjem poglavlju dotiče mita o protestantskoj modernosti i tome da je protestantizam postavio temelje modernog kapitalizma.<br /><br />Knjiga mi je bila baš zanimljiva. Iako mnogi od nas možda (nepravedno) povezuju povijest s nečim dosadnim, mislim da je to samo plod toga što nam ju je školski sustav takvom predstavljao. <i>Historia est magistra vitae</i> je zaista istinita poslovica, i mislim da iz prošlih vremena i načina života zaista možemo svašta zanimljivo naučiti o svojim precima ali i o sebi samima. S obzirom na vlastito manjkavo znanje iz povijesti čitanje ove knjige bilo mi je korisno, čak i neovisno o rušenju mitova, jer su na pristupačan i lako čitljiv način obrađeni mnogi bitni događaju i pojave iz povijesti zapadne civilizacije. <br /><br />Naravno, osim svega bila sam iznenađena kako ti mnogi mitovi opstaju. Čini se da u tome nisam sama, kao što autor kaže u uvodu:<br /><br /><i>Možda se pitate zašto takve notorne neistine opstaju, ako su doista neistine. Dijelom zbog toga što se jako međusobno podupiru i što su duboko utkane u našu opću kulturu tako da se čini nemogućim da ne budu istinite. Lako se pretpostavlja da bi se u našim "prosvijećenim" vremenima takve tvrdnje zasigurno odavno odbacile kada bi bile neistinite.<br />(...)<br />Napokon, nisam rimokatolik i nisam napisao ovu knjigu kako bi obranio Crkvu. Napisao sam je kako bih obranio povijest.<br /><br /></i>Svakako, legitiman je prigovor da samim time da je nešto objavljeno u knjizi ne čini te činjenice točnima. Mislim da je dobra stvar, da, iako je knjiga napisana lako čitljivo, ipak obiluje referencama na povijesne izvore, druge knjige i autore, pa svatko tko želi dublje zagrebati u određenu temu, bilo zbog vlastitog interesa, potrebe rasprave ili posla, ima dobru početnu točku od koje može krenuti kako bi se i sam uvjerio u to što je napisano. Jer, mislim da ne bismo trebali zaboraviti da, iako možda možemo imati različita mišljenja o motivima, uzrocima i utjecajima određenih događaja i pojava, što se tiče konkretnih događaja postoji jedna istina.<br /><br />Na kraju, mislim da čitanje i učenje povijesti nije stvar samo hobija. Svima nam je važno da znamo što je bilo kako bismo znali na čemu gradimo svoju budućnosti. Završit ću riječima Garreta Mattinglyja (1900.-1962.) sa Sveučilišta Columbia koje se također spominju u uvodu knjige:<br /><br /><i>Mrtve uopće ne zanima hoće li dobiti zadovoljštinu od naraštaja koji slijede. No živima pravda, koliko god zakašnjela, mora biti važna. </i><br />Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-5109025195669146272021-08-13T02:22:00.001-07:002021-11-19T02:23:15.389-08:00Viktor E. Frankl: Čovjekovo traganje za smislom<h1 style="text-align: left;"> </h1><p>Viktor Frankl je austrijski neurolog, psihijatar i filozof, utemeljitelj logoterapije, psihijatrijske škole. U knjizi Čovjekovo traganje za smislom, opisao je svoje iskustvo koncentracijskih logora u koje je bio odveden kao Židov. Knjiga je podijeljena na dva dijela: prvi dio opisuje iskustvo koncentracijskog logora, a u drugom dijelu u kratkim crtama piše o logoterapiji, psihjatrijskoj školi koja smatra potragu za smislom centralnom motivacijskom silom.</p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdBH3HPTpcgO79fW_4Idvms7o1Yzef_olZtFyq0aAq0yUTmC6IQHFYS-IzLn2JzlIxltukP3R0n3kNR3VsIEpWe_9yV2lcCWPbTYTG33uqBxo0GB4_CZCPNuxnToBdFH6sqrpyKe7zns-W/s1612/WhatsApp+Image+2021-08-09+at+13.22.03.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1612" data-original-width="1070" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhdBH3HPTpcgO79fW_4Idvms7o1Yzef_olZtFyq0aAq0yUTmC6IQHFYS-IzLn2JzlIxltukP3R0n3kNR3VsIEpWe_9yV2lcCWPbTYTG33uqBxo0GB4_CZCPNuxnToBdFH6sqrpyKe7zns-W/s320/WhatsApp+Image+2021-08-09+at+13.22.03.jpeg" width="212" /></a></div><br /><p> Dugo sam izbjegavala ovu knjigu jer sam se bojala čitati o
strahotama koncentracijskih logora i ljudske patnje, pa sam stalno
odgađala za vrijeme kada ću u životu imati stabilnu situaciju u kojoj ću
se moći nositi <span class="hascheck-corrected" data-error-id="4">s čitanjem</span>
takve knjige. Na kraju je knjiga ipak potražila mene, i to u jednom
vrlo teškom životnom trenutku. Naišla sam na jedan isječak koji mi je
potpuno promijenio pogled na moju vlastitu patnju i životnu situaciju:<br /><br /><i>Morali
smo naučiti sebe, a onda i ljude koji su očajavali da nije zapravo
bitno što mi očekujemo od života nego što život očekuje od nas. Trebali
smo prestati zapitkivati što je smisao života i umjesto toga razmišljati
o sebi kao onima koje život propitkuje- svakog dana, svakog sata.<br /></i><br />Nakon toga sam <span class="hascheck-corrected" data-error-id="2">pročitala</span>
cijelu knjigu. Suprotno mojim prvotnim očekivanjima, knjiga ne obiluje
detaljnim opisima života u logoru, većinom se fokusira na mentalno
stanje i <span class="hascheck-corrected" data-error-id="0">psihologiju</span>
logorskih zatvorenika. Naravno, opisuju se i događaji i svakako ih nije
lako čitati, ali prema riječima samog autora, primarna svrha knjige
nije dokumentiranje boravka u logoru, postoje druge knjige koje su već
dobro odradile taj posao. Ono o čemu govori jest kako pronaći smisao u
životu, pogotovo kako ga pronaći onda kada sve drugo nestane i ostane
samo patnja. Zbog toga ona nadilazi granice logora i vremena u kojem je
pisana i aktualna je svakom čovjeku.<br /><br /><i>Način na koji čovjek
prihvaća sudbinu i svu patnju koja ona donosi sa sobom, način na koji
nosi svoj križ, pruža mu golemu priliku- čak i u najtežim okolnostima-
da svojem životu da dublje značenje. Može ostati hrabar, dostojanstven i
nesebičan. Ili, u nemilosrdnoj borbi za samoočuvanje, može zaboraviti
svoje ljudsko dostojanstvo i ne biti ništa više od životinje. Ovdje se
čovjeku pruža prilika da iskoristi ili propusti mogućnosti da dosegne
moralne vrijednosti koje mu teška situacija pruža. I to odlučuje je li
dostojan svoje patnje ili ne. </i></p><p><i>(...)<br />Rekao sam da u teškim
trenucima uvijek netko gleda na nas- prijatelj žena, netko živ ili
mrtav. Bog- i da taj netko očekuje da ga ne razočaramo. Nada se da
patimo ponosno- ne <span class="hascheck-corrected" data-error-id="1">bijedno</span>- znajući kako umrijeti.<br /><br /></i>Čini
mi se da danas ulažemo enormnu energiju kako bismo eliminirali patnju,
ili barem zaboravili da ona postoji. Ipak, svi mi, manje ili više
osjećamo njezinu prisutnost, bilo da se bojimo dana kada će ona doći i k
nama, bilo da se suočavamo <span class="hascheck-corrected" data-error-id="3">s patnjom</span>
bliske osobe, bilo da i sami prolazimo kroz teško razdoblje, pitajući
se nismo li možda izgubili previše toga i može li život uopće više biti
dobar. Ova knjiga, meni je dala neke odgovore na takva pitanja i
pokazala mi je nove prostore slobode u situacijama u kojima se čini da
je uopće nema. Zato ju od srca preporučujem i nadam se da ćete u svom
vremenu i na svojim policama pronaći mjesta za ovu knjižicu, te da će
vam ona kao i meni otvoriti pogled i dati novu hrabrost za
život.<br /><br /><i>Naš je naraštaj realan zato što smo upoznali čovjeka
onakvim kakav jest. Uostalom, čovjek je to biće koje je izumilo plinske
komore u Auschwitzu; no on je i to biće koje je uspravno ulazilo u
plinske komore, s Očenašem ili sa Šema Izrael na usnama. <br /></i><br /><br /><br /></p>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-18805876539149887812021-07-23T07:58:00.000-07:002021-07-23T07:58:54.809-07:00<h1 style="text-align: left;"> Jan Guillou: Trilogija o templarima</h1><br />Glavni junak trilogije o templarima Arn Magnusson, živi na području današnje Švedske u 12. stoljeću. U tri knjige pratimo Arnov život. U prvoj knjizi Put u Jeruzalem saznajemo o njegovom rođenju i o tome kako je odgojen u cistercitskom samostanu, te kako ga je slijed političkih događaja doveo do toga da otputuje kao križar u Svetu zemlju. U drugoj knjizi, Vitez templar, pratimo Arna kao templara u Svetoj zemlji. Nakon odsluženja svoje kazne Arn se vraća kući odlučan da "sagradi mir", o čemu piše treća knjiga, Kraljevstvo na kraju puta.<br /><br />Da me životne okolnosti nisu natjerale na dugo mirovanje u kojem nisam pri ruci imala drugih knjiga, moram priznati da bih vjerojatno ostavila knjigu negdje na prvih 100 stranica. Naime, na početku me je dosta odbio način pisanja, izrazi koji su korišteni, osobito kada se radi o robovima dosta su grubi i na početku mi je knjiga ostavila dojam proste i jeftine knjige koja gleda na čovjeka kao na roba niskih strasti. Međutim kako sam odmicala dalje, knjiga je postala bolja i kvalitetnija, i taj dojam je potpuno iščezao kada se radnja premjesti u cistercitski samostan. Nakon čitanja cijele trilogije, moje je tumačenje da je grubost na početku služila kako bi ocrtala sveukupnu atmosferu poganstva koja je u to vrijeme i dalje značajno vladala tim područjem. Kasnije mi se jako svidio opis cistercitskog samostana, opis i način obrazovanja mladog Arna, a posebno je duhovito opisana epizoda prvog izlaska mladog Arna iz samostana. Većina knjige u detalje prati Anrovo obrazovanje u cistercitskom samostanu, te napredak koji dolazi s tim obrazovanjem, te postavlja neka i danas aktualna pitanja poput: što sve podrazumijeva potpuno obrazovanje i kako se to promijenilo u suvremenosti: što ima bezvremensku vrijednost, a što je vrijedno modernizirati, i na koji način?<br /><br />U drugom dijelu Arn je vitez templar u Svetoj Zemlji, i biva svjedok i sudionik mnogih poznatih bitaka i događaja te upoznaje i sprijateljuje se sa samim Saladinom. Meni je ovo najdraži dio trilogije. U ovom dijelu Arn postaje zreo čovjek i pratimo njegovo djelovanje u Svetoj Zemlju. Arn ovdje utjelovljuje sve poželjne osobine kreposnog čovjeka: trpi veliku strogoću i asketizam templarskog reda, poštuje ljude, čak i one s kojima ne dijeli vjeru i to se najbolje vidi u njegovom odnosu prema beduinima i Saladinu. Najljepši je dio prijateljstvo sa Saladinom: na početku ono započinje samo čašću, jer se obojica pridržavaju svoje riječi, zatim se nastavlja poštovanjem, divljenjem i na kraju završava iskrenim prijateljstvom koje nadilazi razlike, istovremeno poštuje svoje i tuđe, te na kraju ima mnoge pozitivne posljedice na živote mnogih ljudi i na sam tijek rata.<br /><br />U posljednjem dijelu, Arn se vraća kući s namjerom da "izgradi mir". Tu se ponovno susreće s nekim starim problemima, ali i starim prijateljima, te pokušava donijeti svojoj domovini sve ono što je naučio u svom putovanju kako bi donio blagostanje i mir. <br /><br />Kada sam završila knjigu bila sam stvarno tužna što je završila, i osjećala sam se kao da se rastajem s dobrim prijateljem, Napisan je još jedan nastavak: Arnovo naslijeđe, ali meni on nije ni izdaleka toliko dojmljiv kao trilogija.<br /><br />Knjiga mi se svidjela jer, osim zanimljive radnje i živopisnih i dojmljivih likova, osjećam iskrenost autora. Čini mi se, da je temi pristupio s poštovanjem, i tako je pisao o razdoblju, ljudima i katoličkoj Crkvi. U današnjem dobu mnogi od nas imamo unaprijed određene stavove i često ne želimo ili se bojimo priznati onima kojima se sa svime ne slažemo, ono u čemu su ipak u pravu i mogu obogatiti naš svijet. Čini mi se da je na tom području možda najznačajniji iskorak ove knjige. Iako nisam upoznata s osobnim mišljenjima i stavovima autora, iz onoga što sam pročitala o njemu, on se smatra socijalistom (prema tekstu na Wikipediji), međutim, iako se osobno ne bih složila sa svime što je napisao o Crkvi i sa svim teološkim promišljanjima, mislim da pokazuje značajnu količinu obrazovanja i poštovanja kada piše o tim temama. Kao što je ocrtao odnos poštovanja i prijateljstva među pripadnika dva potpuno različita svijeta Arna Magnussona i Saladina u drugom dijelu, tako je i on sam u ovim djelom postavio temelje za izgradnju takvog društva. To je ono što mi se jako svidjelo i mislim da ovu knjigu čini vrijedom čitanja.Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-25571582761540096662021-07-09T08:56:00.002-07:002021-07-09T08:56:55.521-07:00<h2 style="text-align: left;"> Knjige za ljeto</h2><p style="text-align: left;">S obzirom da je došlo ljeto, vrijeme kada najćešće imamo nešto više vremena, pa i više čitamo, a ovaj blog je tek u povojima i za sada imam tek jednu preporuku, odlučila sam s vama podijeliti nekoliko popisa. Prvi su knjige koje sam pročitala i o kojima namjeravam napisati osvrt na blogu u nekom trentku. Drugi je moja lista za čitanje: knjige koje namjeravam pročitati, netko mi je preporučio ili su me zanteresirale u nekom katalogu. </p><h3 style="text-align: left;">Pročitane knjige- preporuka</h3><h4 style="text-align: left;">Romani (poredani od najboljeg)<br /></h4><div style="text-align: left;">Luis de Wohl- Koplje</div><div style="text-align: left;">Natalia Sanmartin Fenollera- Buđenje gospođice Prim</div><div style="text-align: left;">Maria Augusta von Trapp-Obitelj Trapp <br /></div><div style="text-align: left;">Tygve Gulbransenn - Norveška trilogija (I vječno pjevaju šume, Nema puta naokolo, Vjetar s planine)<br /></div><div style="text-align: left;">Jan Guilou- Trilogija o templarima (Put u Jeruzalem, Vitez templar, Kraljevstvo na kraju puta)<br /></div><div style="text-align: left;"><div style="text-align: left;">Gereon Goldman-Sjene smrti svjetlo utjehe</div><div style="text-align: left;">Henryk Sinkiewicz-Qou Vadis</div><div style="text-align: left;">Henryk Sinkiewizc-Ognjem i mačem, Potop, Pan Volodijovski</div><div style="text-align: left;">Julian Barnes-Buka vremena</div>Francine Rivers-Trilogija lava</div>Susan Meissner-Posljednja godina rata<div style="text-align: left;">Celeste Ng-Mali požari posvuda</div><div style="text-align: left;">Jodi Picoult-Priča o ljubavi</div><div style="text-align: left;">Jodi Picoult-Čuvarica sestre svoje</div><h4 style="text-align: left;"> Pishologija, samopoć, odgoj</h4><div style="text-align: left;">Jordan Peterson -12 pravila za život</div><div style="text-align: left;">Stephen Covey-7 navika uspješnih ljudi</div><div style="text-align: left;">Stephen Covey-7 navika uspješnih obitelji</div><div style="text-align: left;">Gregory Popcak-Parenting with grace</div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;"><h3 style="text-align: left;">Knjige koje nisam pročitala ali su na mom popisu</h3><div style="text-align: left;">Paul Glynn-Čovjek koji je tješio Nagasaki</div><div style="text-align: left;">Asimov- Fundacija</div><div style="text-align: left;">Wilhem Hunermann- Svetac i njegov Demon</div><div style="text-align: left;">Lisa Genova-Svaka nota odsvirana</div><div style="text-align: left;">Ignacy Karpowicz-Sonjka</div><div style="text-align: left;">Sergej Lebedev-Granica zaborava</div><div style="text-align: left;">Elizabeth Camden-Protiv plime </div><div style="text-align: left;">Julie Klassen-Učiteljeva kći</div><div style="text-align: left;">Julie Klassen-Tajnovita guvenranta</div><div style="text-align: left;">Andrew Martin-How to lay things really flat</div><div style="text-align: left;">Khaled Hosseini- Tisuću žarkih sunaca</div><div style="text-align: left;">Riszard Legutko-Demon u demokraciji</div><div style="text-align: left;">Alejandro Solalinde i Lucia Capuzzi-Narkodileri me žele ubiti</div><div style="text-align: left;">Scott Peck-Put kojim se rijeđe ide</div><div style="text-align: left;">Dan Kindlon-Odrastanje Kaina</div><div style="text-align: left;">Ispovijesti ruskog hodočasnika</div><div style="text-align: left;">Thomas E. Woods-Kako je katolička Crkva izgradila zapadnu civilizaciju</div><div style="text-align: left;">Susan Meissner-Tajne sretnog života</div><div style="text-align: left;">John Senior- The Restoration of Christian Culture<br /></div><div style="text-align: left;">Rodney Stark- Lažna svjedočanstva</div><div style="text-align: left;"><br /></div><div style="text-align: left;">Evo, to su moji popisi. Pišite mi u komentarima vaše preporuke ili mišljenja o knjigama koje sam nabrojala, rado ću ih čitati i nadam se dodati ponešto na svoju listu za čitanje :)<br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMYcWYnQTWQQv8yPuHxwP7V9ZD2QYDTi_0NAeXcobzULd1Q7KA1hCXy3GFYfG5ItUlgu-v0LIrkWBavxLRDaobozGDT4GhtYM62pk0_BrVOWwNp_rAG8jyrfNn_WBhTLH-zMaYjOPmx4kW/s640/bag-801703_640.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="426" data-original-width="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMYcWYnQTWQQv8yPuHxwP7V9ZD2QYDTi_0NAeXcobzULd1Q7KA1hCXy3GFYfG5ItUlgu-v0LIrkWBavxLRDaobozGDT4GhtYM62pk0_BrVOWwNp_rAG8jyrfNn_WBhTLH-zMaYjOPmx4kW/s320/bag-801703_640.jpg" width="320" /></a></div> <i><span style="font-size: x-small;"><span class="attribution_field hide-sm hide-md"><span>Image by <a href="https://pixabay.com/photos/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=801703">Free-Photos</a> from <a href="https://pixabay.com/?utm_source=link-attribution&utm_medium=referral&utm_campaign=image&utm_content=801703">Pixabay</a></span></span></span></i><div style="text-align: left;"><br /></div></div>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-8259358332015246702021-07-05T07:06:00.001-07:002021-11-19T02:23:34.066-08:00Mark Sullivan: Pod grimiznim nebom<h2 style="text-align: left;"><br /></h2><p> <br /><br /><i><span style="color: #ffa400;">"Kad su bili za svojim mjestima za stolovima, velečasni Re, ustao je i rekao: "Mladići, moramo zahvaliti za ovaj dan i za svaki drugi dan koliko god loš bio. Pognite glave, uputite zahvalnost Bogu i vjerujte u Njega i u bolju budućnost"</span><br /></i><br /> Ovako je molio vlečasni Re u alpskoj školi Casi Alpini kamo su glavnog junaka ove knjge Pina Lellu njegovi roditelji sklonili za vrijeme bombardiranja Milana u Drugom svjetskom ratu. Misao iz ove molitve ponovit će se još mnogo puta tokom knjige i uz mene je ostala i nakon čitanja.<br /><br />Mark Sullivan napisao je ovu knjigu prema istinitoj priči iz života Pina Lelle. On je, kao i mnogi njegovi vršnjaci za vrijeme Drugog svjetskog rata morao naglo odrasti. U prvom dijelu knjige pod nazivom Božje katedrale, Pino boravi u alpskoj školi, te mu kao iskusnom penjaču velečasni Re povjerava da preko planina vodi Židove do granice sa Švicarskom. U drugom dijelu Pino se vraća u Milano, te tamo igrom slučaja postaje špijun savezničkih snaga.</p><p>Iako sam uživala u cijeloj knjizi i nisam ju mogla ispustiti iz ruku, prvi dio me je najviše oduševio. Kao mnoge priče o junacima, a osobito o onima za vrijeme holokausta, i ova izaziva divljenje ali i pitanje: A ja? Gdje ja bila u toj situaciji? Da li bih i ja imala hrabrosti? Moram priznati da se neki dijelovi i opisi čine pomalo nevjerojatnima, a dodatnim istraživanjem na internetu sam pronašla neke postove koji pod upitnik stavljaju istinitost određenih dijelova priče. Iako ne mislim da je nebitno, sama se nisam odlučila baviti tim pitanjem. Mislim je poruka o nužnosti ispravnog dijelovanja i hrabrosti unatoč velikim prijetnjama, jako lijepo uobličena i da to čini ovu knjigu vrijedom čitanja. Nije jako naglašeno, ali primjetno je, i mislim jako pošteno i iskreno prikazana materijalna ali duhovna i moralna pustoš koja je ostala nakon rata bez obzira na pobjedu, i taj gorak okus ostaje nakon čitanja.</p><p>Mislim da je jedna od odrednica dobre knjige kada neke njene dijelove možeš primjeniti na sebe bez obzira na to što možda ne postoje nikakve vidljive poveznice između tvog života i fabule knjige. Život pred nas često stavlja zastrašujuće situacije i ponekad samo želimo bježati. Pino se isto bojao i ono što mu rekao velečani Re, tako je jednostavno, možda primjenjivo i na naše živote, koji god se zadaci sada nalazili pred nama:<br /><span style="color: #ffa400;"><i>“I mi smo čuli za to” reče svećenik “ ali ne možemo prestati voljeti svoje bližnje, Pino, zato što smo uplašeni. <b>Izgubimo li ljubav, sve je izgubljeno</b>”<br /></i></span><br /> <br /></p><p id="docs-internal-guid-b739fe23-7fff-b03b-548b-90b177079f07" style="line-height: 1.38; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: left;"><span style="background-color: transparent; color: black; font-family: Arial; font-size: 11pt; font-style: normal; font-variant: normal; font-weight: 400; text-decoration: none; vertical-align: baseline; white-space: pre;"><span style="color: #ffa400;"><span style="color: black;"> </span></span></span></p><br />Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6053481068489800671.post-53473077582971652732021-07-05T01:57:00.001-07:002021-07-05T07:06:44.713-07:00<div style="text-align: left;"><h1 style="text-align: left;"><i><b>O blogu...</b></i></h1></div><div style="text-align: left;">Oduvijek sam uživala u čitanju. Dok sam bila dijete, knjige su mi često birali roditelji a kako sam odrastala počela sam ih odabirati sama. Naučila sam da knjiga ima svakakvih, dobrih i loših, onih koje uzdižu duh i onih koje bolje niti ne uzeti u ruke.</div><div style="text-align: left;"> S vremenom mi je postalo sve teže odabirati i pronalaziti dobre knjige. Nasumični odabir u knjižnici temeljen na kratkom sadržaju na koricama sve česće me je razočarao, pa sam se za odlazak u knjižnicu počela pripremati pretraživanjem interneta: klasici koje svi trebaju pročitati, najbolje knjige ikad napisane itd... S vremena na vrijeme, nekada rijeđe, a nekada češće pročitala bih zaista odlične knjige i tako se rodila ideja o bolgu na kojem bi pisala o knjigama koje sam pročitala i koje bi rado preporučila prijateljima, ili ih zbog nekog njihovog dijela smatram vrijednim spomena...</div><div style="text-align: left;">Htjela bi da s vremenom ovaj blog postane popis dobrih knjiga gdje ćete nalaziti inspiraciju što čitati i kojim lijepim knjigama se isplati iznova vratiti</div><div style="text-align: left;">Nadam se da će nam biti svima na korist i nadasve ugodno čitanje :)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjm360fjcc69_TiBBD42pvosY4sJROnHTTUh4Dzph-Nm7FkHRVIhhwhCeEc257Z-06SrzgbRQF7jpfMU7CNluCauahDkniwvt3GqaR9pG_8Xy8-6uQKhY8J0AJyUT8ixCN5H3JjkQCjkKL6/s2048/sharon-mccutcheon-eMP4sYPJ9x0-unsplash.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1365" data-original-width="2048" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjm360fjcc69_TiBBD42pvosY4sJROnHTTUh4Dzph-Nm7FkHRVIhhwhCeEc257Z-06SrzgbRQF7jpfMU7CNluCauahDkniwvt3GqaR9pG_8Xy8-6uQKhY8J0AJyUT8ixCN5H3JjkQCjkKL6/s320/sharon-mccutcheon-eMP4sYPJ9x0-unsplash.jpg" width="320" /></a></div><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><i>Photo by <a href="https://unsplash.com/@sharonmccutcheon?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Sharon McCutcheon</a> on <a href="https://unsplash.com/s/photos/books?utm_source=unsplash&utm_medium=referral&utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></i>
</div>Lalaithhttp://www.blogger.com/profile/15865752232008774391noreply@blogger.com0