ponedjeljak, 5. srpnja 2021.

Mark Sullivan: Pod grimiznim nebom


 

"Kad su bili za svojim mjestima za stolovima, velečasni Re, ustao je i rekao: "Mladići, moramo zahvaliti za ovaj dan i za svaki drugi dan koliko god loš bio. Pognite glave, uputite zahvalnost Bogu i vjerujte u Njega i u bolju budućnost"

 Ovako je molio vlečasni Re u alpskoj školi Casi Alpini kamo su glavnog junaka ove knjge Pina Lellu njegovi roditelji sklonili za vrijeme bombardiranja Milana u Drugom svjetskom ratu. Misao iz ove molitve ponovit će se još mnogo puta tokom knjige i uz mene je ostala i nakon čitanja.

Mark Sullivan napisao je ovu knjigu prema istinitoj priči iz života Pina Lelle.  On je, kao i mnogi njegovi vršnjaci za vrijeme Drugog svjetskog rata morao naglo odrasti. U prvom dijelu knjige pod nazivom Božje katedrale, Pino boravi u alpskoj školi, te mu kao iskusnom penjaču velečasni Re povjerava da preko planina vodi Židove do granice sa  Švicarskom. U drugom dijelu Pino se vraća u Milano, te tamo igrom slučaja postaje špijun savezničkih snaga.

Iako sam uživala u cijeloj knjizi i nisam ju mogla ispustiti iz ruku, prvi dio me je najviše oduševio. Kao mnoge priče o junacima, a osobito o onima za vrijeme holokausta, i ova izaziva divljenje ali i pitanje: A ja? Gdje ja bila u toj situaciji? Da li bih i ja imala hrabrosti?  Moram priznati da se neki dijelovi i opisi čine pomalo nevjerojatnima, a dodatnim istraživanjem na internetu sam pronašla neke postove koji pod upitnik stavljaju istinitost određenih dijelova priče. Iako ne mislim da je nebitno, sama se nisam odlučila baviti tim pitanjem. Mislim je poruka o nužnosti ispravnog dijelovanja i hrabrosti unatoč velikim prijetnjama, jako lijepo uobličena i da to čini ovu knjigu vrijedom čitanja. Nije jako naglašeno, ali primjetno je, i mislim jako pošteno i iskreno prikazana materijalna ali duhovna i moralna pustoš koja je ostala nakon rata bez obzira na pobjedu, i taj gorak okus ostaje nakon čitanja.

Mislim da je jedna od odrednica dobre knjige kada neke njene dijelove možeš primjeniti na sebe bez obzira na to što možda ne postoje nikakve vidljive poveznice između tvog života i fabule knjige. Život pred nas često stavlja zastrašujuće situacije i ponekad samo želimo bježati. Pino se isto bojao i ono što mu rekao velečani Re, tako je jednostavno, možda primjenjivo i na naše živote, koji god se zadaci sada nalazili pred nama:
“I mi smo čuli za to” reče svećenik “ ali ne možemo prestati voljeti svoje bližnje, Pino, zato što smo uplašeni. Izgubimo li ljubav, sve je izgubljeno

 

 


Nema komentara:

Objavi komentar

Tea Agejev: Jasna slika ljubavi

  Kada sam otvarala ovaj blog, nisam ni pomišljala da ću uskoro imati čast predstaviti i knjigu svoje drage prijateljice. Tea i ja zajedno ...