Kada sam otvarala ovaj blog, nisam ni pomišljala da ću uskoro imati čast predstaviti i knjigu svoje drage prijateljice. Tea i ja zajedno pijemo kave, pokretale smo neke projekte i redovito ju zovem kada trebam raspetljati neki životni čvor, kada trebam maminski savjet ili samo nekoga da me malo posluša i utješi. Ne mogu se suzdržati da se ne pohvalim: čitala sam o Jasni još dok nije bilo kraja i dok tekst nije bio uređen, dok sve još nije bilo ovako reprezentativno, zamotano u lijepe korice s privlačnom naslovnicom. A roman me i tada osvojio na prvi pogled. Odnosno na prve redove ili možda točnije na prvu sliku:
Hodala je po plićaku, more se pjenilo na jesenskom vjetru i brčkalo misli koje je pokušavala razbistriti gazeći velike hladne oblutke.
Sjećam se, kada sam pročitala cijelo prvo poglavlje i pomislila: "Ovo je
tako dobro! Nisam znala da Tea tako dobro piše". Onda sam pročitala i
sve ostalo u jednom dahu. Morala sam još neko vrijeme čekati za kraj,
ali i to je ubrzo došlo. Popile smo još neke kave i izmijenile duge
glasovne poruke u komentiranju rukopisa kroz što sam još bolje upoznala
Teu i shvatila njezinu viziju ove knjige koju sada držim u ruci.
Zapravo,
držala sam ju u ruci već prije Božića, ali nekako mi je bilo teško
napisati osvrt na knjigu koja je došla iz tako velike blizine. Čitati
ovu knjigu za mene je malo kao da sam s Teom na kavi i slušam njezin
glas kako dolazi, ovaj put kroz neke druge, nepoznate priče.
Zbog toga sam sigurno pristrana, ali to ne znači da svim svojim čitateljicama ne mogu od srca preporučiti da pročitaju ovu knjigu. Dapače!
Tea kaže da je napisala roman u želji da nama mamama s malom djecom, koje je društvo zaboravilo, daruje štivo koje se lako čita između mijenjanja pelena i izlaska u park, a da opet bude kvalitetno. Jer nije svejedno što čitamo i knjiga nije vrijednost sama po sebi.
Teško je napisati lako štivo a s kvalitetnom porukom.
Pisati o
ozbiljnim životnim temama, teškoćama u braku, otvorenosti životu,
životnim i financijskim teškoćama a da kažeš sve što trebaš a ne
previše.
Nije lako pisati ispravno o teškim temama a moći još to začiniti sa žličicom humora, baš onakvog pravog, da te drugi, dok čitaš pitaju, što je sada tu smiješno, jer ne možeš prestati hihotati.
Nije lako pričati o vjeri i životnim odabirima bez dociranja a da opet svi zatvore knjigu obogaćeni poukom.
Tea je sve to uspjela. Piše s lakoćom; slike i događaji se nižu velikom brzinom, radnja je konkretna i pokretljiva. Tko se još neće nasmijati kada čuje Jasnine kolegice s pošte i "malomištansku ćakulu". A opet, svi ćemo razumjeti i previranja u braku i obitelji, potragu za smislom i istinom, životne teškoće i radosne trenutke koji se u ovom romanu neprestano isprepliću.
Tea je spretno povezala otočku jednostavnost malog mjesta i umjetničku profinjenost velikog Beča i sve upakirala u jedan bombončić, koji će vas, iako je isprva vrlo sladak i sočan, dovesti do promišljanja o velikim i ozbiljnim temama. Tako sam i ja uživala i razmišljala sva svoja tri čitanja Jasne slike ljubavi, iako moram priznati da smo Jasna i ja potpuno suprotni karakteri, pa mi nikada do kraja nije "sjela" i često sam joj imala potrebu poviknuti "Daj shvati već jednom!".
Ali onda na kraju se sve to nekako zaokružilo u smisao: o životu, o Jasni i o Bogu.
Zato svima preporučujem ovaj roman: da si zasladite dan, da se opustite, da se zapitate i da se ispunite zahvalnošću. Hvala ti Tea!
Ovdje dijelim Teinu web stranicu na kojoj možete naručiti knjigu.
Nema komentara:
Objavi komentar